Otvori glavni izbornik

Neciklopediju β

Siniša Mihajlović

Siniša Mihajlović, Vukovar 20. veljače 1960. hrvatski nogometaš koji je nastupao za NK Borovo i skoro za:


Sadržaj

DinamoUredi

"Prvenstvena sezona bila je pri kraju pa su se klupski stručnjaci i lovci na nadarene noge i glave razmiljeli na četiri strane ondašnje nam savezne države, u potrazi za pojačanjima dostojnih ugleda Plavih. Ćirin pomoćnik Josip Kuže bio se napose napalio na 18-godišnjaka Sinišu Mihajlovića, izvanserijskoga prvotimca hrvatskoga ligaša Borova i omladinskoga reprezentativca Hrvatske, na koga su mu ukazali Zvone Boban i Robert Prosinečki, koji su ga upoznali u juniorskim natjecanjima. Dečko iz Slavonije, razbarušenih dugih i tamnih kovrčastih lasi, koje su se činile poput ptičjega gnijezda, bljesnuo je u dinamovoj juniorskoj momčadi nakon što ju je pojačao na uglednome turniru u Njemačkoj. Nametnuo se kao prvi strijelac bombastičnoga udarca i, k tome, bio proglašen za najboljega igrača. Po povratku Kuže je uvjerio šefa Ćiru da je iskopao grumen dijamanta, pa stoga maloga Sinišu moramo bezuvjetno uzeti, to prije što su na nj bacili zlatne udice Osijek, Rijeka i vinkovački Dinamo, obećavajući mu brda i doline. Nakon što ga je pogledao na treningu, “na dva gola”, Ćiro se složio da momčića koji silno obećava svakako dovedemo k sebi. Siniša Mihajlović objeručke je dočekao poziv da se preseli u Zagreb, ponajprije što mu je mlađi brat Dražen bio pitomac u školi za milicionare u Šimunskoj cesti u Dubravi, nedaleko od stadiona Maksimir.

 
U najdražem, nikad prežaljenom, dinamovom dresu

Josip Kuže se u NK Borovu i kod Sinišina oca detaljno raspitao: koliko će težiti prijelaz? Sve zajedno, i klubu koji bi izdao ispisnicu i uz “pinku” nogometašu, taj bi nas posao stajao deset tisuća njemačkih maraka. Usporedbe radi, za najsjajniju zvijezdu ljetnoga prijelaznog roka Harisa Škoru, čarobnjaka iz sarajevskoga Željezničara, isprsili smo se za 300 tisuća DEM, što je, koliko mi je poznato, bila najviša svota onda isplaćena “ispod stola” u Jugoslaviji; dok smo Vladi Kasalu iz Osijeka (zbog njega smo se neštedimice nadmetali s Crvenom zvezdom) “solarno” (lova na sunce!) izbrojali 100 tisuća DEM, uz 10 tisuća DEM pride posredniku Branku Perovanoviću.

Nije naodmet pripomenuti da je Siniša u NK Borovu, kao malodobnik, osjetio opojni miris novca: “Pet stotina švicarskih franaka bila mi je prva zarada. Dao sam ih roditeljima, a oni su mi od tih para kupili jaknu, a ostatak utrošili na uređenje kuće i postavljanje brodskoga poda u sobama”, rekao je.




Slučaj MihajlovićUredi

Menadžer Predrag Naletilić zvani Nale, koji je harao talijanskim tržištem, ponudio je Dinamu da, između dva kola, “skokne” u Sassari, na otoku Sardiniji. Uvjeti su bili valjani: osam milijuna lira, uz plaćene zrakoplovne troškove za dvadeset dvije osobe i puni pansion u hotelu s pet zvjezdica. Ćiro Blažević je na popis putnika stavio i Kužeovu neskrivenu igračku slabost Sinišu Mihajlovića.

Sassari je toga 16. lipnja 1987. bučno slavio značajni uspjeh, što je njihov miljenik, klub Torres, iz treće talijanske lige ušao u drugu. Igralište u blizini prometne luke bilo je krcato razdraganim lokalnim “tifosima” koji su veselo i raspjevano ispratili poraz domaćih od 4:2 (zgoditke za Dinamo zabili su: Malbaša, Mlinarić, Vujović i Zvone Boban). Blažević je u nastavku poslao na teren Mihajlovića, koji se nametnuo i odraslome društvu, među asove u koje je zadivljeno gledao. Vidjelo se kako mu je puno srce što je s njima za istim stolom i osobito što mu je pružena prigoda da zaigraju zajedno.

Evo Sinišina zgodnoga sjećanja iz Sassarija:

“Tamo sam dijelio sobu s vratarom Marijanom Vlakom. Nakon završene utakmice pohitali smo na večeru, koju sam jedva dočekao jer sam bio ogladnio kao vuk. Ali, jao! Na pladnjevima samo školjke i rakovi, ali ja ih nisam umio očistiti i odvojiti meso od ljuštura i krakova. Kako sam se stidio da priznam svoje gastronomsko neznanje dok su se ostali sladili, ja sam ih zavidno gledao. Gospodin Ćiro pitao me zašto ne jedem. Slagao sam ga da sam od umora izgubio tek. Trener je lukavo predosjetio u kojem grmu leži zec, pa mi je naručio šunku i mortadelu, a ja sam halapljivo smazao pet porcija, poslije čega sam grozno ožednio.” To je bila Mihajlovićeva prva i ujedno posljednja predstava u majici seniorske momčadi Dinama."


Siniša Mihajlović? Četnik sa kravatom (croatom) oko vrata!Uredi

Siniša Mihajlović. Bio je odličan nogometaš. Zadnjih nekoliko godina pokušava biti uspješan trener. Dobio je priliku biti izbornikom Srbije, i odmah izazvao skandal. U suštini, mnogi će Vam reći, da i nije kakav čovjek. A, kakav će i biti kada je bio prijatelj ratnog zločinca i okorjelog kriminalca Željka Ražnatovića – Arkana. U ratnim i poratnim balkanskim godinama „mrmonja“ iz Borova Sela (Hrvatska) nije se libio govoriti da je poštovatelj njegovog lika i djela.


 
Hrvat sa zločincem

Nacionalist iz prospekta, očito, ni do danas nije se promijenio. Mihajlović je izbacio Adema Ljajića iz reprezentacije, jer nije pjevao himnu „Bože pravde“. Himnu koja nema nikakve veze sa nacionalnim manjinama u Srbiji, pod čijim su notama u daljoj i bliskoj prošlosti činjeni brojni zločini nad Ljajićevim narodom. Tvrdi "vrli" izbornik izbacio bi svakoga 'ko ne želi pjevati himnu. A, on je nije pjevao!

Mihajlović je za vrijeme dok je igrao za SR Jugoslaviju odbijao pjevati himnu „Hej Slaveni“. Logično, jer za nacionalistu njegovog kalibra neprihvatljiva je svaka pomisao, a kamo li stih posvećen suživotu i zajedništvu na ovim prostorima.

Nekada četnik u kopačkama


Možete li se sjetiti prijateljske utakmice BiH i SR Jugoslavije na Koševu iz 2002. godine. Prije utakmice igrači obje reprezentacije nosili su transparent tadašnje zajedničke kandidature Hrvatske i BiH za organizaciju EURO 2008. Mihajlović nije. Odbio je. No, zato je koketirao sa navijačima Srbije, četnicima i „četničićima“ sa Romanije i okolnih sela i zaselaka, smještenih na južnoj tribini. Konstanto dizao je tri prsta ne bili podgrijao i onako usijanu atmosferu u gradu, gdje je za četiri godine zločinačke opsade brutalno pobijeno 14.000 ljudi, od čega oko 2.000 djece. I od tada, Mihajlović se mnogima definitivno zgadio. Danas im se (nam se) još više gadi.

Kažu, vrijeme liječi i bolesne umove. Varaju se. Barem u slučaju Mihajlovića. Nekada četnika u kopačkama, danas četnika sa kravatom-croatom oko vrata. Valjda je to trend u Srbiji. Što više mrziš druge, to si popularniji. Kakav predsjednik države (Tomislav Nikolić), takav i izbornik nogometne reprezentacije.

 
Tomica (FSS) i Siniša















Fair PlayUredi

 
Vlažni fair play poljubac
 
Siniša: "Ja cigan!? Ti crnjo!"
 
"Ti ćeš meni da si TI veći fašista od MENE, bre!!"