Otvori glavni izbornik

Neciklopediju β

Guslarski spjevovi

Sadržaj

Željko Šimić - Kud pobježe Sanaderu Ivo Jadranka nova premijerkaUredi

Eeeeej Bože mili da je meni znati pa uz gusle stare opjevati šta to biše Ivi Sanaderu što svoj narod izdade na vjeru objesi ga Kosorki o vratu on po moru ode gonjat jahtu tako isto Ante Paveliću i kralj Petar Karađorđeviću kad im vatra dogori do glave ej utekoše iz svoje države iz tuđine obadva se čuju i narodu svome poručuju jedan veli čuvaj domovinu nekadašnju svoju kraljevinu onaj drugi šalje riječ bratsku nezavisnu čuvajte Hrvatsku tako isto i Sanader Ivo kada se je dobro nauživ'o kada zemlju do grla zaduži obogati svoj krug ljudi uži i Hrvatsku prodade za džaba gospodarstvena mu grana slaba kada kočit počne more sinje sa susjedim stvarati briginje kad kriminal i još korupcija zaživi kog ne pamti nacija ej kad mu teški dolaziše dani biju ljude k'o ptice na grani kad bogati još obogatiše a državu još siromašiše neke u Haag posla generale a sam počne suditi ostale da bi svoje sačuvali glave oni bježe u druge države progoniš ih ne daš ljud'ma s mirom sa kolegom Šeksom Vladimirom ljude što su Hrvatsku stvorili u Haag sam sad bi ispratili sa njima se diči domovina ti im sudiš po deset godina da ga ne bi uhvatili živa ej pobježe vam sokol ptica siva znamo Ivo da te ovo boli al' mu možeš na rep bacit soli ovaj sokol stvori Lijepu našu to je junak Branimir Glavašu zelen bostan ti tu obra Ivo pa ti bilo pravo ili krivo on je doša u zemlju rođaka gdje pokojna začela ga majka pružit ćemo pomoć Hercegovcu što je začet u Krkinom docu na zapadnom Herceg-Bosne kraju gdje nam majke junake rađaju gdje rođena je naša perjanica legendarni Šimić Andrijica tu ga čuva međugorska vila i dušmanin ne nalazi krila jesi l' zato ubila te lijera napustio misto premijera koji grijeh tvoj bijaše pravi da fotelju Kosorki ostavi ili ovo napravi zbog dice il' zbog žene ili ljubavnice a ti Ivo ništa nam ne kaza hajde kada si čista obraza reci da l' si zbog žene i dice il' zbog stare raspuštenice koja jedva raspustila braka s njome živi njena stara majka u stančiću od stotin koraka sa ditetom iz nekoga braka al' Rojs Ćesić Ljubo veli vako to istina da nije nikako Ivo ti je baraba i lola samo voli cure svoga spola ali se je zemlja zaklinjala tajnu svaku da je odala ej tako cura kad s nekim zanese ne kazuje momkove adrese ali kada pupa počne rasti odluka će na nekoga pasti tako Ivo reče jednog dana što napusti brod sred oceana u njeg voda malo se zalila posada ga nije napustila al' kapetan napusti ga prvi bez i kapi prolivene krvi al' se pjesma čuje sa palube dragi Ivo hrvatski golube mislili smo mi bez šale da ćeš nam brod privest do obale što to sada u glavi ti sini ostavi ga na moru na pučini a posada što je s tobom bila u ruke je uzela kormila ali broda voziti ne znaju već o morske hridi udaraju dok brod tone i na njem je vika Sanader se sa jahtom vozika samo digod poruku im šalje ne bojte se mi idemo dalje a oni mu s broda poručuju baku, dida i mater mu psuju drugi opet psuju mu i oca ostavi nas bez kruva i novca ej treći vele vrati nam se, vrati tko će više tako nam lagati ostavi nas u najteže vrime i na leđim breme teško prime ostavi nas u tečevim teškim o vrat kamen objesi nam teški i u more ubaci nas sinje je l' ti žao ove sirotinje što si ovaj narod napustio kako lagat jesi li smislio štogod kažeš to istina nije pa ti kaza sada il' kasnije ako ti je bila mala plaća triba si reć digla mi je braća ako slaba bila je dnevnica pomoga bi Mudrinić Ivica ako Ivo mala ti je kuća nije veća ni u Pašalića ako ti je do kruha i mane ima bolan u seljaka hrane ima mlika, imade pšenice bud džaba su ove namirnice šta se plašiš kuda bježiš Ivo cijenu ovu ti si određiv'o ej moj Ivo po toplome danu vozi jahtu po plavom Jadranu nemoj tužan za Hrvatskom biti Jadranka će državu srediti Boga moli budi odan vjeri ni đavlu se puno ne zamjeri i nemoj se od njeg vrlo kriti možeš lako ti i njegov biti. Eeeeeej sjede vila navrh Velebita glasno piva Sanadera pita oj Ivane pobratime mio koliko si na Jadranu bio koliko ti potrošio kuna iz hrvatskog našeg proračuna glavno da si se ti nauživ'o misec dana s jahtom gospodovo a potroši ujela te zmija tristo naših hrvatskih penzija ej sad se pitam kol'ko si trošio kad hrvatski premijer si bio ti odvoji kako kažu vijesti jer se tuđa muka neda jesti ej i kad se vila umorila uz gusle se pisma nastavila da ti vidiš svoga nasljednika da vidiš što ti uradi Kosorka ej ona vara našu milu dicu ne čuje se više slogan zna se svakog dana pravi rebalanse PDV je već sad povećala mirovine znatno umanjila djelatnicim plaće je skresala porez udri na mačke i kučke proradit će i kuhinje pučke pomoć ne će bit od dijaspore dat ćete im štogod za izbore moramo ih se tada sjetiti jer glas njihov može odlučiti nema novca, nestalo je para za izgradnju crkva i oltara ni Kosorki nije lako sine režuć plaće a i mirovine kako Šuker izmjerio metrom ona reže kao sa žiletom ona jadna sa njime se slaže svaki dan je barem triput slaže ej mislio sam i to ću vam reći da si Ivo ti lažov najveći prevari se oprosti mi Bože od Šukera bolji bit ne može zato mislim kad bi se izvaga da bi i tu triest kila slaga malo brate vidi se napretka što ga čini Jadranka Kosorka ovo bi vam saopćiti mora svakog dana nova je odora voli modu dvadeset prvog vijeka nek' se znade da je premijerka a Primorac ministar prosvjete pobježe nam on poput rakete ali možda dobro je smislio zašto bih ja ovo sve vodio đak osnovnu školu svršit mora srednju isto jer strah profesora ako dade jedinicu neku izložen će biti degeneku nek' upiše tad ekonomiju ili promet to više ne kriju imaš novca ne ćeš bit u šoku u redovnom završit ćeš roku ej imalo se vidjet zadnjih dana HDZ-a člana nasmijana kad ih vidiš na TV ekranu k'o da srčanu imaju manu zato će sad čistu vodu piti u Saboru kad budu sjediti ali USKOK odgovorno radi oporuke sve izvijesti vladi otolen se stvari teško miču jer svak ovdje ima svoju priču tu je zakon prijatelju mio šuti tko jamio je jamio oj Kosorko slušaj sada dalje puk hrvatski poruke ti šalje ako misliš spašavat naciju vrati se na privatizaciju tvoja stranka ju je provodila mnoge ljude je obogatila tu su moljci, tu su naše rane da mu vratiš i da ti ostane oj Kosorko pritegni tajkune oni će ti dati milijune ne treba ti pravit rebalansa jer je u njih sva hrvatska kasa što pošteno oni zaradiše nek' ostane ne triba im više ti vruć krumpir stavi si u ruku i pokaza hrvatskome puku da ćeš od njih napravit salatu pazi da ti ne zapne u vratu još Kalmeti reci ženo bona da se kane iks i ipsilona most pelješki nije gradit priša neka narod ide kud je iša oj Kosorko djevojko lijepa iz radničkog sve iščupa džepa penzioner, radnik, sitna raja oguli ih k'o skuhana jaja dao bih ti preporuku jednu za državu našu vrlo vrijednu ej naredite Plivi i Belupu neka likove još malo poskupu a penzije smanjite još malo da im za lik ne bi doticalo za godinu tko bi penzioniran pokoj vječni ja mu garantiram ako će ti nestat ova klasa lakše će ti bit pravit rebalansa oj Hrvatska moja zemljo mila da mi sretna i vesela bila rukovodstvo ti promijeni svoje a evo ti preporuke moje Škegru metnite mjesto Šukera Ljubu Jurčić mjesto Sanadera za kriminal, mito, korupciju Juri Žulju dajte policiju zdravstvo što je u velikoj tugi zdravstveniku Damiru Eljugi Ljilja Lokić ministar prosvjete Ljubo Ćesić umjesto Kalmete mjesto Luke stavi ime ovo Goran Marić oko sokolovo a predsjednik umjesto Mesića da koga ćeš već Milan Bandiću metropolu i brigu o novcu podaj brate kome Hercegovcu ovi ljudi lagati ne znaju i odnose svi isto gledaju već su sada oni živi sveci odgojiše tako ih franjevci ti Kosorko moja curo fina ako želiš dobro Hrvatima udadni se ti za Hercegovca bit će svega a najviše novca al' više se ne udaji pazi da se sveto trojstvo ne pregazi vidit ćete da sam ja u pravu tako ćete spasiti državu.

Jozo Karamatić - Smrt u DalasuUredi

gusle moje, instrumentu stari modernizam ništa vam ne kvari jer guslarska fina melodija postala je naša tradicija ja ću sada pjesmu ispjevati i atentat u njoj prikazati u kom pade predsjednik kenedi tužna vijest mnoga srca sledi mučkim planom bijaše ubijen širom svijeta president omiljen na srce je svakom teško palo pa ga žali veliko i malo ne znajući sve što mu se sprema o vtlogu on i pojma nema na put zadnji tada se odluči i teksaškom narodu poruči da će doći na turneju manju predizbornu voditi kampanju loše vrime izabra i pođe dvaesdrugog s avijonom dođe na eeredrom kraj grada dalasa srdačno ga dočekala masa koja mu je izašla u susret mirisavih ruža jedan buket pridadoše gospođi žaklini a na prvi pogled bijehu fini jedanesti mjesec, bješe petak šesettrećoj skoro završetak posli kiše, bješe vrijeme vedro vjetrić digo zastave ko jedro kad kolona krenu ka dalasu kenedi je otpozdravlja masu s velom, rukom mavao je svima otvorenim vozeć se kolima neprobojno sa linkolna staklo dan ranije s auta se maklo sigurnost mu pravu ne dadoše pa se zato i svršilo loše s kenedijem, u istim kolima sjedila je supruga žaklina sa suprugom guverner konoli koji žarko presjednika voli a za njima duga je kolona štono prati njega i đonsona kroz grad dalas, širom deset milja veličanstven doček biše zbilja na iljade mavalo je ruku digli vrevu i pozdravnu buku incidenta nigdje ne bijaše braner stritu vozila kretaše tek što prođe podvožnjačić mali a gusarska šnajperka opali s lica mjesta razdraganog smješka tragedija dogodi se teška prvi metak kenedija gađa ne sluteći što se sve događa to se tako munjevito zbilo pade ranjen suprugi na krilo žena kriknu: "ubiše mi muža" krv poteče po buketu ruža ni konoli ne zna što se zgodi jedan metak i njega pogodi u kolima nastaše jauci metež, gužva i zadnji trenuci đona .... leže na sjedište supruga mu plačuć pomoć ište teško ranjen on ništa ne kaza ne mogaše dati ni alaza biješe bolna i stravična slika polumrtvog gledat presjednika šofer bili priseban bijaše iz kolone kola istjeraše plavi linkoln u najvećem trku ulicama napravijo zbrku i bolnici parklan kad dojure alarm dignu, dokturi se žure ustrijeljen je predsjednik kenedi vijest bolnicu i osoblje sledi u linkolnu, na zadnjemu sicu uplakana i blijeda u licu đeki drži svog ranjenog muža pod nogama onaj buket ruža latice mu plivaju u krvi krv iz rana u mlazovin vrvi dok kenedi s ranama se bori bolničari trče i doktori glavni kirurg ne biješe u krugu telefonski traže ličnost drugu sestra doris zove: "daj, požuri!" doktur keri iz kantine juri u šok sobu kad doktor ulazi ranjenoga predsjednika spazi doktur vidi kritično je stanje prva pomoć olakša disanje ali pluća ne rade mu više prestao je kenedi da diše doktur keri istrumente vadi pomoć traži od liječnika drugih dok pod vratom pravi razrez dugi da mu smanji otjecanje krvi što iz rana još pomalo vrvi svi zahvati koje poduzeše u život ga vratit ne uspješe dok je pomoć trajala u šoku nijemo blijeda, bez suza u oku stajala je gospođa žaklina skamenjena kao kamen stina sama vidi da spasa ne biše kenedija mrtvim proglasiše priđe mužu, mrtvom ljubi ruke vrisak nasta, uz bol i jauke prsten njegov sa ruke mu skide sebi stavlja, svi prisutni vide u ta doba i svećenik stiže pastir .... bijelu plahtu diže kad mrtvoga kenedija spazi i sa bolom udovi prilazi stari pop joj saučešće dade i kraj odra na koljena pade zadnju pomast i molitvu svrši svećeničku on dužnost izvrši lijes iziđe iz bolničkog hola da ga stave u bolnička kola sjaj zablista od bronzana kova a za njime žaklina udova svi prisutni građani što staše na vjest bolnu redom proplakaše sa slučajem tužnim u dalasu prestavnici upoznaše masu đon kenedi prije jednog časa umro ranjen, ne biješe mu spasa lindon đonson ovu dužnost prima s puno tuge i bola još više lijes bronzani u kola unješe uz lijes sjede .... žaklina srce joj je tvrđe nego stina znoj ledeni njeno čelo kupa od mrtvoga muža ne odstupa jedva kola posmrtna krenuše na eererodrom gdje đonson čekaše kada kola s pokojnikom stižu u kabinu avijonsku dižu kenedija posmrtne ostatke poduzeše značajne korake te pozvanim sucem iz dalasa sa utiskom boli i užasa na bibliju đonson ruku stavlja i zakletvu za sucem ponavlja lindon đonson, bivši potpresjednik triesšesti postade presjednik dok se avijon sa đonsonon diže vijest žalosna na sve strane stiže u javnosti nasta komešanje da žalosno upozna se stanje gnjusan zločin, svak se redom zgraža a sramota i teška blamaža zar se lijek nije naći moga? a ne ubit presjednika svoga naša vlada i izvršno vijeće bolno svoje šalju saučešće na po koplja sve naše zastave svud su boli izražene prave prijatelja nesta kenedija žalila ga sva naša nacija i narodi posvuda po svitu kad najviše trebao je svitu kormilara izgubila lađa takva ličnost rijetko se rađa premda ga je sudbina otela kenedi će živjeti kroz djela žrtva biše za puk i za prava i od nas mu uvijek vječna slava

Pjesma o krađi kokoši u selu StupiUredi

Poslušajte oj narode mili, kakva banda među vama živi. Koji kaos diže do nebesa, kapunare seoske pretresa. Četvorica njih na spisku stoji, što su hobi odabrali ovi. Zar u doba dvadesetog vijeka, obnavljaju vremena daleka. Od dosade ne znaju što čine, pa pljačkaju koke i pjevčine. Prvi od njih to već svatko znade, Nikan Gara on je vođa bande. Onaj drugi visokoga stasa, Zambatom nazvala ga masa. Treći od njih nikad nije trčo, po nadimku svi ga znaju Prčo. A četvrti materino zlato, po imenu Vidojević Mato. Vrijeme lijepo odmah iza kiše, toga dana ništa ne radiše. Vrijeme takvo veljačom podsjeća, al to biješe osamnaestog siječnja. Kratkog dana, ali noći duge, u godini Sedamdeset druge. To popodne oko četiri sata, na ulici sastala se banda. Pa prijedloge raznovrsne daše, što da oni večeraše. Svi prijedlozi na jedno se svedu, da večeras operu izvedu. Pade prijedlog ko iz vedra neba, staru Gigu ukloniti treba. Ko iz puške kad prosiju zrna, sastala se četvorica crna. Nikan kaže: "Ti Zambata kreni, sada nitko ne izlazi vani. " Sijalice večeras ne gore, prve noći od Godine nove. Stara koka počela da drijema, ne sluteći što li joj se sprema. Slavna dvojka vidi po mraku, pa se probi i tom kokošarku. Desna ruka polijeće u mraku, staru Gigu dohvati u zraku. Desnica je šćepa oko vrata, staroj Gigi nestalo je zraka. Odmah zatim krvca se prolila, prva runda gotova je bila. Vrela voda u loncu se puši, staroj Gigi i perje se ruši. Dobra Giga ali svaki šuti, pusta koža od sala se žuti. Brzom rukom kad je očistiše, u tepsiju tada je spremiše. Pa da bude što od bolje slasti, staviše patata i masti. Električnu pećicu upališe, od kuhinje vrata zatvoriše. Pa da skriju tragom i to djelo, svo četvero pođoše u selo. Po selu se raziđoše vješto, a u deset svi na zborno mjesto. Ove pjesme neka bude dosta, nek još jedna uspomena osta.

Ivan Antosović - Hrvatski vladariUredi

Ej pod oblacim kruži sivi soko poletio pod nebo visoko oba svoja raširio krila gledala ga Hrvatica vila pa sokola vila dozivala sa ponosom u njega gledala oj sokole ptico ponosita kamo žuriš kud li si pohita sokol klikće vili odgovara i veselim glasom progovara tražim vilo zoru mojih dana tražim vilo hrvatskog guslara bijela vila raširila krila pa sokolu vako besjedila preletimo klance i pogaze kuda samo vukovi prolaze sve litice kršnog Velebita i njegova brda kamenita proletiše iznad sviju strana ali nigdje hrvatskog guslara kliknu vila iza svega glasa sve se lišće gorom zatalasa gdje si pobro hrvatski guslare kud li ode na koje li strane Velebitom jeka odjekuje po Hrvatskoj ta se jeka čuje odjeknuše kamene litice gdje stanuju vile Hrvatice vita jela vrlo se razvila svojim granam guslara sklonila pod njom spava hrvatski guslare pod dušecim pjesničke poljane pod glavu je kamen namistio a uz kamen gusle prislonio gudalo je za pas zatakao kao zaklan guslar je zaspao al odnekud zatutnjala jeka čini mu se da je izdaleka čuje guslar vilu Velebita i sokola što za njega pita dobro guslar jeku poslušao pa se onda malo podigao sa ležaja litice studene i zavika tko to traži mene iz oblaka vila progovara ja sam tvoja posestrina stara gusle hvataj, gudalom zaječi dobro počuj ove moje riječi opjevat ćeš hrvatske vladare i povijesne naše gospodare sve kraljeve i naše knezove radi toga sokol tebe zove a ja ću ti na pomoći biti na guslama strunu nategniti gudalo ti smolom namazati pa nek sinci počuju Hrvati čuješ vilo posestrino moja želja će se ispuniti tvoja ja ti vilo nisam ostario četrdeset tek sam prevalio mnogo zla sam dosad doživio i nevolje gadne preživio prkosio sudbini prokletoj vjeran mojoj domovini svetoj opjev'o sam bitke i junake spomenuo boje svakojake od knezova Trpimirovića do slavnoga Ante Pavelića ako vilo pjesma traje duže znaš da oči još me dobro služe a desnica jača nego prije koja nikad zadrhtala nije prima guslar gusle javorove gledale ga oči sokolove ciknu struna jasno glasovito odjeknuše gusle ponosito oj Hrvatska zemljo od junaka pobjednice nasilja i mraka tvoje ime, sa njim se ponosim i duboko u srcu te nosim hoću sada pjesmu nakititi i rodu je mojem ostaviti na prošlosti nek budućnost snuje sablje britke nek za borbu kuje da hrvatsku povrati slobodu i da sreću donese narodu gusle moje razbibrigo moja da li ima jošte pjesma koja koju dosad nismo zapjevali i na znanje našem rodu dali srce tužno al mi neda mira Hrvatska me posred njega dira kad pomislim na sudbinu njenu sa krvavom krunom okrunjenu gusle moje davorijo moja i glasniče megdana i boja opet ćemo pjesmu zapjevati sve vladare naše spominjati od slavnoga kneza Višeslava kada poče od Hrvata slava dvanaest je već prošlo stoljeća ali povijest tog se dobro sjeća jer svjedoči naša povijest stara koliko smo krunili vladara rod hrvatski tko je predvodio za Hrvatsku megdane vodio sa mačevim slobodu branili u bojevim djecu othranili iza slavnog kneza Višeslava Ljudevitu pripala je slava što je ljute pokorio Franke predvodeći hrvatske junake osam ljutih vodio bojova tako vilo zbori pjesma ova kad Hrvati Franke porobiše i njihovu silu pregaziše na Trsatu gradu hrvatskome pade glava vođi franačkome strašni Erik roda germanskoga pogibe od mača hrvatskoga od osamsto desete godine biše knez naše domovine zvali su ga Ljudevit Posavski i knez drugi postade hrvatski a osamsto dvadeset i treće Trpimir na čelo se meće poslije njega i junačkog boja eno slavnog kneza Domagoja što predvodi strijelce ubojite od dušmana što Hrvatsku štite knez Domagoj slavu nam pronosi Hrvatska se njime ponosi slavno doba junaštva i mira, narod bira kneza Branimira biše rodu i dika i slava vladao je do kneza Braslava od Braslava pa do Mutimira sreća našeg naroda i mira i po svijetu proširi se slava kad krunismo kralja Tomislava nasred ravnog polja Duvanjskoga narod slavi kralja hrvatskoga silna se je vojska okupila i prisegu kralju položila on će zemlju branit od dušmana što Hrvatsku napadnu izvana britkog mača kralj je potegao na sve četiri strane zasjekao dvorit svome hrvatskom narodu i braniti njegovu slobodu Tomislave od Hrvata lave tebe gusle javorove slave. Vitez rata i pobornik mira vladao je sve do Krešimira a Krešimir što ga zvaše prvi kralj Hrvata od hrvatske krvi pa da čuješ posestrino vilo što je poslije Krešimira bilo neka pamte naša pokoljenja staru slavu hrvatskog znamenja krunili smo kralja Miroslava pa za njime kralja Držislava Krešimira drugoga po redu po hrvatskom kraljevskom izgledu okrunismo kralja Svetislava i za njime kralja Gojislava da kraljevski prijesto bude veći krunu prima i Krešimir treći Hrvat kruni i kralja Stjepana što Hrvatsku brani sa svih strana on pokori dužda mletačkoga kraj Jadrana mora hrvatskoga. Ej vrime koje polako prti krunu prima Krešimir četvrti kralj najveći biše od Hrvata pobjednikom od svakoga rata nepobjediv bijaše u boju kraljevinu proširio svoju sve hrvatske zemlje sjedinio u Europi najmoćniji bio snažnom rukom narodnoga pravca narod kruni svoga kralja Slavca iza Slavca kralja Zvonimira kralj je rata i pobornik mira vjeruj vilo vijekovi su dugi kad kralj Stjepan okruni se drugi čvrsto stablo od hrvatskog lišća slavno ime od kralja Svačića što pogine na planini Gvozdu boreći se za našu slobodu trublja ječi sa Petrove gore da se sinci za slobodu bore znaš li vilo Tvrtka bosanskoga i zadnjega kralja hrvatskoga što je mudro Hrvatskom vladao i viteška djela rodu dao petnaest smo krunili kraljeva i još sedam hrvatskih knezova u Europi najmoćniji bili pod bojištim svoju krv su lili kad Hrvatskog Kraljevstva nestade banovinom Hrvatska postade pa Nikola Šubić Zrinskog grada hrabrom rukom sa Hrvatskom vlada na Sigetu dade svoju glavu za slobodnu hrvatsku državu protiv turskog cara Sulejmana što navali sa istočnih strana Turcima je mnogo zad'o jada na zidinam od Sigeta grada tu se turska koplja polomila i njihova sila se slomila spomenut ću Zrinske Frankopane što Hrvatsku od dušmana brane oba svoje izgubiše glave rad slobodne hrvatske države car Leopold Austrije glava što Hrvatskoj ne priznade prava na vjeru ih oba prevario i njihove glave odrubio na tisuću i još šest stotina sedamdeset i prva godina Novo Mesto pokraj Beča grada tamo Hrvat rad Hrvatske strada Austrijo zemljo nevjernika ti si gnijezdo ljutih nasilnika još i danas Hrvatima smetaš za slobodu borbu nam ometaš Hrvatska te sa kruhom hranila od Turaka tebe obranila da ne biše Jelačića bana nestala bi sa europskih strana poslije slavnog bana Jelačića rodi majka jednog sokolića to mi ime spomenuti dika Eugena našeg Kvaternika poslije vilo dođe teško doba po Hrvatskoj niče grob do groba jer nevjerni susjedi Mađari i njihov strašni Héderváry što Hrvatsku podjarmiti žele i Mađare u Hrvatsku sele Héderváry kučkino kopile znadu njega Hrvatice vile kad Hrvati protjeraše tata zauvijek im zatvoriše vrata pa hrvatska prijestolnica stara tuđincima vrata ne otvara Bog nam dade Antu Starčevića glasnika hrvatskog prolića uputi nas što će Hrvat slav'ti u Hrvatskoj Bog su i Hrvati putokaz nam Starčević odredi svaki pravi Hrvat njime slijedi dom, sloboda i hrvatsko pravo Starčeviću Bog nam te je dao kad Starčević preminuo biše muževi se hrabri pojaviše dva Radića, dva hrvatska lava, na vijekove živjet će im slava. Bistrog uma i desnice jake pripremiše hrvatske seljake čvrstom vjerom u pravdu i Boga složan Hrvat i njegova sloga ali kleti Srbin iz busije što viteški ratovao nije pogubiše Radića Stjepana teških vilo dopadosmo rana krv hrvatska teče kao voda, lanci zvekću, nestade sloboda. Roblje pišti spasitelje traži Božja pravda puteve nam kaži kad pravednik koji uz nas biše velika se čuda dogodiše rodi majka hrvatskoga zmaja iz kamenog hrvatskoga kraja uz bojevnu trubu starog slavlja na čelo se narodu postavlja borbu prima Srbim poručuje iz Marseillea njegov glas se čuje krv potekla kralja nasilnika jer Hrvatska rodi osvetnika u hrvatskom cviću i proliću kliču vile Anti Paveliću on poruku Srbijancim šalje stoj Srbine ni koraka dalje Srbija je tvoja otadžbina a Hrvatska moja djedovina ništa tvoga u Hrvatskoj nije kupi svoje bježi do Srbije Hrvat će te mačem istjerati preko Drine vode protjerati svanu travanj kao žarko sunce pa obasja gore i vrhunce Jadransko se raspjevalo more hrvatske se probudiše gore kad Hrvatska državom postade mrskog gedže iz zemlje nestade pobjegoše preko vode Drine u njihove četničke jazbine zadnji junak Ante Paveliću veći nego Trpimiroviću na tisuću i devet stotina četrdeset i prva godina desetoga to u travnju biše viruj vilo tako pero piše pade jaram srpske tiranije k'o da nigda postojala nije srušiše ga hrvatske ustaše povratiše što je bilo naše povijest zlatom događaje piše to se vilo ne može da briše vladar hrabri providnost ga dade što na branik domovine stade osvjetlao slavnu povijest našu ostavio hrvatskog ustašu za Hrvatsku da borbu nastave do slobodne hrvatske države eto vilo vrime mi ističe moja pjesma kraju se primiče gudalo se malo zagrijalo i moli me da bi malo stalo sa sokolom poruku ponesi po Hrvatskoj svuda je odnesi da još borba završena nije još se bojak za Hrvatsku bije slavna povijest što nam dokazuje sa junacim novu borbu kuje jer Hrvatska nikad propast ne će dok se sunce pod nebesim kreće nastaviti borbu otpočetu i cijelome poručiti svijetu da tuđega nikad ne trebamo a Hrvatsku nikome nedamo pozdravi nam sinke iz tuđine što čekaju poziv domovine neka ljubav za Hrvatsku nose i dušmanim u boju prkose složnom rukom desnicom junaka ponesite hrvatskog barjaka neka vam se složna srca spoje složna braća nikog se ne boje ako guslar padne u tuđini ponesite mu kosti domovini pokopajte hrvatskog guslara u guduram velebitskih strana na grobu mu gusle uklešite i na ploči vako napišite rad Hrvatske na svijet je došao rad Hrvatske u grob je pošao naprijed sinci dok traje vijek zemlji za Hrvatsku i za dom svoj spremni.

Mile Krajina - 30. svibnja 1990.Uredi

Eeeeeeeeej opjevat ću hrvatskoga bana Jelačića slavnog velikana iz rodnoga Petrovaradina koga voli cijela domovina u Beču se Josip školovao i časnik je visoki postao mnoge bitke vodio je teške i pobjede nosio viteške ban hrvatski kada je postao za vlast veću boriti se stao s jedne strane ne daju Mađari i sa druge bečki gospodari poslije slavnog kralja Zvonimira Hrvat nema od tuđina mira o nama se uvijek neki brinu i vrebaju da nam glavu skinu viknu bane pa se naoblači nitko nije od Hrvata jači Hrvat neda svoje zemlje drugom mi smo vatra pokrivena lugom nedam nikom hrvatske države il' će letjet na sve strane glave vojsku kupi, britke sablje paše, dobra konja ispred vojske jaše vlast mađarsku sabljom potisnuo u Hrvatskoj kmetstvo ukinuo sve odluke u Zagrebu tada saborska je donosila vlada bana svoga narod je štovao spomenik mu Zagreb podigao trg su imenom njegovim resili svi su ljudi zadovoljni bili narod svaki treba svoga bana da mu brani zemlju od dušmana pjesnici su o banu pjevali i junaštva brojna spominjali ban je uzor hrvatskome rodu kako valja braniti slobodu poslije rata boljševizam vlada gospodar je od sela i grada bez nacije, bez vjere i duše spomenike u Zagrebu ruše promijeniše ime bez obzira i Ulici kralja Zvonimira porušiše jednog tužnog dana i spomenik Jelačića bana trg su tako prazan ostavili i hrvatski narod ponizili oprosti im zato Gospodine jer i danas ne znaju što čine spomenika i Bogu je žao razbacan je po trgu ležao doktor Antun Bauer ga spasi mudri ljudi naši su uzdasi vidio je što vandali rade na trgu je skupio komade pa u gliptoteku odvezao spomenik je tako sačuvao hvala našem Anti uzoritom i njegovom djelu plemenitom čudan zakon čudni i aršini mnogi ljudi stradaše nevini u kavani kad netko pjevuši da olakša i srcu i duši tu su mnogi moj premili bane u zatvoru provodili dane što su pjesme o tebi pjevali i junaštva tvoja veličali tako bane tvoje uskrsnuće mislili smo da je nemoguće novi pokret demokratskih ljudi diljem svijeta pravednost probudi ljudi teže društvu modernome i sistemu višestranačkome tražili su ugledni Hrvati Jelačića da se na trg vrati na trgu je scena priređena figurica konjska postavljena oko konja zapališe svijeće narod plače i donosi cvijeće sedamdeset tisuća bijaše peticiju koji potpisaše u Hrvatskoj proljeće se budi nadaju se i žene i ljudi da će vidjet jednog lijepog dana u Zagrebu Jelačića bana na starome trgu njegovome to je želja rodu hrvatskome za slobodu, za demokraciju i državu divnu Kroaciju.

Stipan Grgić - Priznata HrvatskaUredi

Festival gange i gusala, München 1992.

Oooooooooj na tisuću i devet stotina devedeset i druga godina u siječnju dana petnaestoga evo nama slavlja velikoga veseli se hrvatski narode jer eto ti željene slobode nakon dugih tisuću godina vesela je tvoja domovina sada pjevaj, raduj se i šali a velikom Bogu se zahvali srpski jaram kad ti s vrata ode namučeni hrvatski narode vide tvoju nevolju i jade Njemačka te najprije priznade ta se riječ začu poput topa zatim cijela prizna te Europa četrdeset i dvije države danas tvoju nezavisnost slave vječni nam se ostvariše snovi popucaše četnički okovi što nam teške nanesoše rane i najteže u povijesti dane razaranjem crkvi i gradova a rušeći sela i grobova to nam rade doskorašnja braća eto kako Srbin ljubav vraća a mi smo im dali utočište i na svoje pustili ognjište još zlotvorim u obranu stali pred Turcima kada su bježali zaštitili od Turaka gade vidi što nam sad od zemlje rade osamnaesto ljeto teško bilo i prokleto kad sporazum trojni se napravi teški jaram na vrat nam se stavi tijekom ove duge decenije jaram s vrata slazio nam nije mržnja veća poče onog dana kad Radića ubiše Stipana kada Račić u skupštini ubi hrvatski se naoštriše zubi kada pade vođa od Hrvata sikira je ratna iskopata ej nitko je zakopat ne smije dok hrvatske postoji nacije dok ne bude do Drine slobodna a etnički čista i prohodna ova naša domovina mila što je dosta jada pretrpila al' dočeka najljepšega danka i od Srba zauvijek rastanka zato hvala Kohlu kancelaru sve njemačke zemlje gospodaru i Genscheru aussen ministru kada savjest imadoše čistu a Europi dadoše na znanje bezuvjetno Hrvatskoj priznanje tu slomiše krila krvoloku hvala dobrom gospodinu Moku na njegovom ljudskom kompromisu hvala papi i ... hvala svima koji nas priznaše i potporu u slobodu daše a sad nek' se zastava razvije od Njemačke i od Italije Austrije i Svete Stolice pored naše lijepe šahovnice našoj sreći više nema kraja nestalo je bratskog zagrljaja.

Vlado Mikulić - Sastaše se hrvatske ustašeUredi

Festival gange i gusala, München 1992.

Sastaše se hrvatske ustaše da presjeku četničke zločine za dom spremni to su obećali svi ko jedan pod barjak su stali praznih ruku ali srca vruća niče garda vojska svemoguća pod okriljem oca domovine bez riječi se za slobodu gine. Domovina pod oružje zove najhrabrije svoje sokolove goloruki momci se ustaju svi zakletvu domovini daju za dom spremni mi smo umirati za Hrvatsku svoju krvcu dati dok se Hrvat ovom zemljom kreće četnici nas porobiti ne će ne će četnik našeg kruha jesti ni na staro ognjište nam sjesti. Po Hrvatskoj ljuti četnik gazi domovinu cijelu unakazi tenk se čuje, zrakoplovi bruje silom četnik budućnost nam kuje. Mirno spava Amerika stara dok Hrvatska u krvi izgara Ameriko sramota te budi povijest će ti zbog toga da sudi na dušu ti pada Hrvatska nevina nastrada Slavonija podrhtava cijela krvnička je noga zaposjela od Petrinje pa do Vukovara nemilice Hrvatska se sara. Cigani su srpski pohitali granicu bi novu zacrtali Hrvatska se po mjeri vaga od Mađarske pa do Karlobaga. Pod okriljem generala ludih Hrvatskoj se za slobodu sudi Kadijević, Hadžić i Rašeta srbijanska trojka je prokleta pod komandom Slobe ubojice proizvoljne crtaju granice u njegovoj polupraznoj glavi velika se Srbija napravi zbog njegove čupave frizure svi cigani u Hrvatsku jure svakom cigi po dva topa daje i hrvatske zemlje obećaje. Braćo Srbi sve će biti naše kad stučemo hrvatske ustaše blago ćemo da vam podijelimo kad Hrvatim kosti polomimo u Jadranu srpskom ćete plivat izobilja vi ćete uživat naša vojska njih će pobijediti gdje je Srbin Srbija će biti. Hoće, hoće druže Slobodane al kad sunce sa zapada grane kad na vrbi grožđe zarumeni kad se Crno more zacrveni. Malo morgen srpski Samardžijo nisi naše zemlje okusio stukao si cijelu Slavoniju, Istru, Liku, ponosnu Baniju Dalmacije pola porušio a naroda nisi pokorio. Zapamtite čupavi banditi ne može se narod pokoriti džabe bombe i krmače klete ova zemlja čvršća od čelika ostaje gorda i velika duboki je temelj iskopala na jednu je kartu zaigrala. Zakletvu smo Poglavniku dali i na branik domovine stali uvjerenjem naših pradjedova slobodna će biti zemlja ova naša vojska na čelo će stati ne će Srbin više upravljati naprijed gardo bandite potuci pobjeda je sad u našoj ruci tjeraj psine preko krive Drine sa ognjišta stare domovine. Sabij silu nek je stoput jača sloboda se vrelom krvlju plaća hrabro gazi al ne zaboravi zadnji metak za sebe ostavi ne smiješ bandi bradatoj u ruke Tantalove doživjet ćeš muke srpski obraz cijeli svijet vidi same sebe Srbija se stidi. Oj Srbijo alaj slavu imaš dokle djeci živote uzimaš lako ti je slavan junak biti pa starici oči izvaditi nije teško tenkom udariti kad će prazna puška dočekati hrabrost svoju vi ste pokazali goloruke dok ste nas gazili nije hrabrost malu djecu klati već ko junak pred junaka stati. Oj Srbijo tebi ću zboriti malena ćeš i sramotna biti ljaga s lica brisat se ne može iz vlastite bježati ćeš kože zapamtite srpske junačine svoje ćete proklinjat zločine. Mrtva djeca u snu će vas budit savjest će vas vlastita izludit vaša djeca vas će proklinjati na stup srama vas će raspinjati što sijaste to ste i pobrali proklet bio tkogod vas sažali plakat ćete gorke suze liti zapamtite tako će vam biti. A Hrvatska ko savjesti sjena nek vam bude vječna opomena.

Vlado Mikulić - Tko to mrzi 27. slovo?Uredi

Kroacija nosi trobojnicu nek ti suza zablista na licu plači sretna domovina moja svanula je sretna zora tvoja pa zapjevaj dok ti grlo daje cijeli svijet ti granice priznaje cijeli svijet djelo podržava nezavisna hrvatska država stoljetna se ispunila želja domovina plače od veselja. Otkriše se tvoja stara slava od vremena kralja Tomislava na žrtvenik hrvatskog oltara razvija se trobojnica stara i od sreće ponovno se diže Kroacijo sloboda ti stiže ponosno se dižeš u visine kao ruža poslije duge zime i ka nebu latice razvijaš dok ponosna sva od sreće sijaš. Okove si skinula sa sebe stoljeća su mračna iza tebe milijune sinova si dala sretnu zoru dok si dočekala nek se nosi kruna Tomislava, krsti oltar kneza Višeslava nek zablista pečat Branimira nek se svijetli prijesto Trpimira probudite mrtvog velikana probudite Jelačića bana nek se tresu hrvatski grobovi nek polete bijeli golubovi. Nek se bude stare uspomene od prijestolja kraljice Jelene nek zažive zime i proljeća od trinaest minulih stoljeća ustanite mrtvi velikani svi junaci znani i neznani svi kraljevi, bani i knezovi svi biskupi časni vitezovi. Probudite odsanjane snove uskrsnula Hrvatska vas zove nek se vije trobojnica bratska nek vijori zastava hrvatska da na vjetru zatrepere boje ti simboli domovine moje da na kruni lagano zasija simbol vjere, ljubavi i mira. Nek zasija sa Jadrana plava sve do Trga kralja Tomislava da zasija Zagorje zeleno što je zimi plaštom pokriveno pa nek pjeva ravna Slavonija neka pjeva kršna Dalmacija. Herceg-Bosna a i Kordun stari, Istra, Lika i gorski kotari nek miriše ruža procvjetana nasred trga Jelačića bana Poglavniče od mrtvih ustani i pred oltar domovine stani sinovi ti snove ispuniše domovini slavu povratiše. Zbog temelja Poglavniče mili najljepšu smo zemlju sagradili podigli smo pustu želju vašu podigli smo Kroaciju našu Dalmacijo dok te sunce grije sinje more u tebi se grije ti si ponos krša i kamena gord i visok ko Velebit stijena duša ti je plodna Slavonija srce ti je Istra i Banija oči su ti Kordun i Krajina boja neba i morskih dubina. Herceg-zemlje tvrdu vjeru nosiš i ponosno svakome prkosiš ruke su ti sinjskoga alkara inat nosiš Dubrovnika stara čelo ti je ko Baranja rosna a mišice ko Bosna ponosna. U tebi je snaga Vukovara u žilama Drina ti je stara nedaj sine hrvatsku slobodu potrebna je ovome narodu nedaj sine dušmanu sa Drine nedaj svoje rodne domovine nedaj psima da po tvome laju rijeke krvi za njima ostaju čuvajte se sokolovi moji ne smije Srbin da vam sreću kroji majke su vam i očeve klali nikad sine Srbina ne žali. Našu majku domovinu staru palili su na ognju i žaru gradove su cijele pobili na stotine crkva zapalili zato sine ponosno ustani i na branik domovine stani tkogod krene u Drinu ga baci tako rade hrvatski junaci čuvaj rode krive Drine vode tu je branik hrvatske slobode. U načelo ponosno se stavi bit ćeš čuvar domovine pravi a kad zvijezdu petokraku spaziš nogama je moraš da pogaziš u namjeri polomi joj krake ona pobi hrvatske junake zbog nje oci tvoji umiraše po tamnicam mračnim robovaše. Krv hrvatska zemljom se je lila petokrako prokleta si bila ja sam Hrvat od hrvatske krvi od junaka na svijetu prvi junačka je ova zemlja naša od viteza i hrabrih ustaša od hrvatskih ljutih bojovnika hrabre garde čestitih vojnika. Krv su svoju smjelo prolijevali ljute boje dok su vojevali pitaj sine cigane s Morave gdje su svoje posijali glave a upitaj te junake Srbe zašto bježe od hrvatske vrbe da li pamte Antu Pavelića i legiju Jure Francetića. Još ih sine upitaj i ovo tko to mrzi dvadest sedmo slovo tkogod stavi kokardu na čelo ovo slovo čita neveselo a kad spaziš tu beštiju pravu skini njemu kokardu i glavu ne štedi ga ne će ni on tebe njega biješ oslobađaš sebe sa njim skupa ni na rajska vrata nema sloge Srba i Hrvata. Svi im svoju zemlju poklonili povijesnu smo grešku načinili mjesto hvala djecu su nam klali poštenoga đavolu su dali neka plaču opančarske majke neka cvile šumadijske snajke dok im psine mrtvu djecu jedu nek proklinju sudbinu i bijedu. Što sijaste to sad i žanjite i po svijetu kruha isprosite krv ciganska u žilama vrije neobično prositi vam nije u Europu a još nekog sine ne će primit istočno od Drine. Sad molite svoga svetog Savu da vam malo maraka namaknu prije će se sveti Savo dići nego Genscher u Srbiju stići eto vama Šumadije vaše ovamo se rađaju ustaše sad molite ispod svoga krsta gdje je vaša Srbija do Trsta a po vama to je more vaše nema više Dalmacije naše. Zbogom Srbi sretno na istoku mi na zapad skačemo u skoku ostvarismo svoje davne snove Europa nas u zagrljaj zove Danke Deutschland i Hrvatskoj hvala Kroaciju prva si priznala dok se Zemlja oko Sunca kreće to ti Hrvat zaboravit ne će.

Željko Šimić - Kako Srbi u logorim' mučeUredi

Eeeeej sunce žarko na nebesim stalo i nad zemljom Bosnom proplakalo crni gavran svoja krila stresa ljudskoga će najesti se mesa gusta magla svu Bosnu prekrila bosanska je majka procvilila ej tužno cvile muslimanske nane poklaše im hodže i imame ljuto cvile majke Hrvatice žale svoje nevine dječice što ih vaka zadesila srića Radovana psuju Karadžića ej Karadžiću srpska krvopijo koliko si Hrvata pobio koliko si zakla Muslimana ti krvavih dopanuo rana Karadžiću srpska nepodobo ti i s tobom Milošević Slobo u grobu vas proklinjale majke neprilike gonile vas svake koliko ste zala počinili o sebi se oba zabavili koliko djece bez oca ostade dabogda vas stigla ruka pravde vi ste naše ukrali oruđe s njim terene osvajate tuđe znaš krvniče bolan Radovane da ćeš svoje izbrojati dane mira svoga nikad neš imati suze tuđe na te će padati koliko si učinio zala zemlja crna u se te ne dala gradove si po Bosni srušio u njima si život ugušio što ti kama poklati ne more poslao si u svoje logore što u njima radi vojska tvoja to će kazat ova pjesma moja neka znaju tvoja mila dica kog krvnika imaju za oca kadikad te zadesi sudbina klet će te sin i kćerka jedina kad ti ovo budu djeca znati ne ćeš prestat klat i ubijati zapitaj se bando jednog dana tko toliko pobi Muslimana jesi l' svoje nagovara momke da beščaste hrvatske djevojke svjetsku javnost sad ću upoznati kako Hrvat i Musliman pati u logorim' Omarske, Manjače nek' svijet znade te tvoje koljače jer imade još živih svjedoka što ostaše bez uha i oka što im puka srića se nasmije pa ih nisi pogubio prije već ostaše teški invalidi tvoj crn obraz toga se ne stidi to su mlade djevojke i momci što ostaše jedini svjedoci ne će li svijet njima vjerovati da će Srbin kog može zaklati što uhvati mladih Hrvatica djevojaka, djece i staraca Muslimana ne zna se ni broja što ih smaknu banda srpska tvoja na stotine tisuća civila smače tvoja ta ruka nemila djevojaka devedeset tisuća u logorim' zadesi trudnoća ako su ti živi roditelji je l' im žao što su te rodili logori su tvoji puni zala a svi oni dolaze sa Pala tu si svoju osnovao vladu znaš da to je u bosanskom gradu u državi priznatoj od svijeta što joj Srbin slobodu ometa draga braćo evo da svak znade što četnici u logorim' rade tu hrvatsku proganjaju dicu gore im je neg' u Auschwitzu kad u logor stignu logoraši Muslimani i Hrvati naši čekaju ih odmorni četnici teško ti je u njem našoj dici razdvajaju žene i muškarce razdvajaju starice i starce razdvajaju momke i djevojke koga žele kolju kao janjce zatim idu četnici nemili tuku, prijete sve bi ih pobili ali ne će dok ih ne izmuče na njima se zločinima uče kad dodije klati, udarati tad četnici idu počivati kada tuku ne smiješ kukati jer si prvi na redu za klati a kad prođe vrime jedna ura tada opet počinje tortura počinju se tad iživljavati tko to bolje može udarati čija kama oštrija će biti tko će više glava odrubiti tko ušiju više odrezati tko očiju više izvaditi čija li je puška preciznija čija li je kama najoštrija čiji će rob najduže živiti nikad vode da mu ne će dati usred ljeta u te dane vruće strpaju ih u malene kuće po stotine na deset kvadrata zatvore im i prozor i vrata tako drže po tri bila dana i bez vode, kruha i duhana kad ih vako isrcpe, umore tad četnici otvore prozore i u sobu ubace suzavce drugi drže na gotov strojnice tko iz sobe počne da se kreće sunce više grijati ga ne će nakon ove nevolje i jada puste žeđi, umora i glada vode van ih gole i nevoljne namažu ih uljem usred borbe kada legnu nož svakome zabijen ustegnu stalno četnik okolo njih luta nož zavrti po tri čet'ri puta tako ležeć nekoliko sati četnik ide po redu ih klati ej drugi ide nosi vrele vode pomiješane sa njom žive sode polije ih da bi ulje spalo Bože dragi što im na um palo treći četnik nosi oštra noža tad počinje da se dere koža ne može se ovo trpit više jer od kože prave i kaiše a četvrti to posipa soli jadni su ti, strahote i boli ako će koji još živ ostati druga grupa počinje mučiti. Ej razjape im usta do ušiju tada četnik uzima turpiju turpiju u grlo utuve sada muke postaju još gore zraka nema da ga udisaju turpijom mu zube turpijaju kad turpija dolazi do mesa krik i jauk ču se do nebesa jer im puške grla čupaju slanom vodom usta ispiraju dragi Bože je li ti ih žao zašto si im tako dopuštao tad na muke još ih veće daju vrelim gvožđem žig im udaraju vrelim gvožđem na čelu im pišu da tragove nikad ne izbrišu druga grupa nemilih četnika uhvatila mladih djevojaka kad zaćuti moje milo sunce kakve njima zadaju udarce najprije ih sve do gola svuku zatim dobro pendrecim' pretuku u redove tad četnici staju te počinju da ih zlostavljaju više ne će da tuku i biju već počinju redom da siluju pa govore našim djevojkama Hrvaticam il' Muslimankama ustašice curo materina svaka će mi roditi Srbina braćo draga ovo je istina žensku dicu od sedam godina evo kakve imadoše želje pred njihove vode roditelje da gledaju svoju milu dicu kako četnik siluje curicu majka kuka rano moja mila bolje bilo da sam te ubila druga majka svoju kćerku gleda skameni se zaplakat se neda najprije joj dva šamara daše tri četnika tad je silovaše majka kuka iza svega glasa jer ne vidi svom ditetu spasa dite moje, moja ružo fina još ti nema ni sedam godina tko je mog'o ikada sanjati da ćeš ovo ikad doživiti ja te gledam i molim se Bogu al' ti tužna pomoći ne mogu treća majka gleda kćerke dvije Bosna takvih othranila nije teško takve vidjeti je dice na leđim im duge pletenice oči krupne, obrazi rumeni oko vrata merdžani crveni ti bi rek'o da si ih gledao Meštrović ih obje isklesao dvije seke obje blizankinje svakoj biše po petn'est godina četnici ih tad do gola svuku a obavijest daše cilom puku sad gledajte ustaški bojnici šta će od njih raditi četnici u dva reda četnici stadoše pedeset ih cure silovaše tužna majka gleda i kukaše pa ovako govoraše dico moja moje lipotice šta to od vas rade kukavice ako ikad pruži se prilika ubijte se ne rodi četnika riječ zadnja ovo joj je bila četnička je puška pokosila vako cura danju, noću bila dokle vide da je zatrudnila kad zatrudni dušo moja mila logor opet ne bi napustila već ih drže do šestog miseca kad u njima oživiše dica tad ih puste ovo je istina idi kući i rodi Srbina cure plaču i psuju im dijete moram rodit neželjeno dijete draga majko je l' ovo istina moram rodit dušmana Srbina života svog moram se riješiti al' Srbina ne ću poroditi kad mi Božja sudba nije dala da dragana svog nisam imala te da s njime rodim dijete milo te mi dragi stavi ga u krilo da oboje mladi ljubujemo i da svoje dijete milujemo ne ću živa roditi četnika mene i njeg progutat će rijeka sva nedjela četničkih heroja ne može vam kazat pjesma moja koliko su činili sramote kroz logore Bosne kamenite koliko su krvi tu prolili kolko ljudi na kolac nabili gledali su sudbinu ovaku sin je mora silovati majku u ovom se to ne desi vijeku brat je mora silovati seku zla sudbina nekim bi i gora otac kćerku silovati mora sve to ovdje ne može stat više povijest o tom morat će da piše svaki Hrvat ovo mora znati stari kažu upamti pa vrati Hrvat svaki to mora da shvati da je časno četnika zaklati ova riječ nek' nikog ne bira svećenika Šimić Velimira ne ubijaj kaže naša vjera ni sinove od drugih matera ako drugi pravilo ostavi kolo njemu zaigraj na glavi zato cure po Bosni pjevaju za sudbinu valjda svoju znaju moj dragane majčina ti mlika bit ću tvoja zakolji četnika moj dragane HVO te zove da četnicim zakrčiš drumove Boban Mate naša uzdanice tebe zovu mlade Hrvatice zaštiti nas naša perjanice da s četnicim' ne rađamo dice još zaštiti mlade Muslimanke da Srbima ne postaju majke ej Boban Mate Bosna je krvava od hrvatsko-muslimanskih glava Bosna cijela puna je dušmana al' slobode nema bez Bobana Bosna čeka sudbonosne dane od Hrvatskog vijeća obrane Bosna znade i za tvog rođaka pokojnoga Bobana Ranka kuda je on s društvom prolazio tu živ Srbin nije ostajao zovi Mate u boj sve Hrvate jer će svaki poginuti za te Muslimane ne zaboraviti i oni će za te poginuti zovi Mate u boj mi krećemo jer robovat nikome ne ćemo zovi Mate sve hrvatske momke mlade momke i s njima djevojke jer su došli sudbonosni dani Bosna treba da se sad obrani svi krećemo neka poginemo samo Srbim se osvetimo živit ćemo bez kruha i vode al' moramo dočekat slobode jer dok Srbin po Bosni se kreće mira u njoj nikad biti ne će ti poruči četnik Karadžiću i zločincu đeneral Mladiću svi Hrvati u boj da krećemo jer robovat Srbima ne ćemo spreman Hrvat a i Muslimani i Bog dragi na našoj je strani Herceg-zemljo gnijezdo ustaša spremni da smo pobjeda je naša.

Željko Šimić - Krv se proli za Lijepu našuUredi

Eeeej zakukala majka Hrvatica zakukala sva njezina dica ljuto cvile mlade udovice, svećenici, sestre opatice svi vojnici i provincijali te biskupi pa i kardinali zaplakaše planine i gore suze roni i Jadransko more svi Hrvati diljem Lijepe naše sa očiju suze obrisaše ej što kukaju i to znati valja ljuto kunu Tomislava kralja Tomislava tog hrvatskog sina što zaštiti dušmana Srbina ti zaštiti Srbe od Bugara a on ti se dovezao sada sve poruši crkve u Hrvata hoće zaklat svakog tvoga brata prekopati polja i drumove oskrnavit hrvatske grobove oni robe tvoje svećenike žive peku hrvatske vojnike ruše, pale hrvatske gradove Tomislave tebe Hrvat zove ustani se Tomislave sine pa da vidiš svoje dušmanine gdje hrvatski barjaci se viju Srbi žele stvoriti Srbiju sve ti rijeke krvlju obojiše ne može se ovo trpit više stalno Srbim rastu zazubice za hrvatsko more i žitnice povećaše svoje apetite naročito posle Broza Tite jer na čelo armijskoga svijeta izdajicu staviše Broleta Hitlerova starog oficira da hrvatsku zemlju okupira te Adžića i Kadijevića dva zlikovca na svijetu najveća što su spremni svakojega sata da pokolju svakoga Hrvata u bojeve diljem Jugovine starješine staviše Srbine da zlo se na svijetu stvara postaviše Budimir Lončara a predsjednik naše slavne vlade Markovića Antu to zapade obojica hrvatska su dica al' su roda svoga izdajice donose dolare po svijetu da Adžiću daju i Broletu jugovojsku da bi oružali i što prije Hrvatsku napali da Srbiju prošire što više i Hrvatsku da sa Zemlje zbriše pa od Rijeke pa do Dubrovnika na tisuće srpskih je vojnika a Jadransko more i otoci pripali su srpskoj mornarici duž Jadrana uz veće gradove postaviše svoje zrakoplove u Zagrebu svjetskoj metropoli tu su mnogu vojsku nakrcali od TO-a oružje uzeli i goloruk narod ostavili posle Tita za vremena malo Hrvatsku je sunce ogrijalo jer je ona pod vodstvom Tuđmana dočekala svog sudnjega dana biše jasno hrvatskim Srbima da HDZ sad vlast zauzima Srbin nema sad privilegije na što su se naučili prije tada Srbi u hrvatskom Kninu osnovaše i SAO Krajinu oformiše te četničke čete i Hrvatskoj počinju da prijete još se žale srbijanskom tiću Slobodanu drug Miloševiću dragi Slobo pomozi nam sada u Hrvatskoj nasta strahovlada vremena će uništiti naša vlast je došla u ruke ustaša Milošević daje instrukcije da sa otporom počnu što prije jer on želi to ne će kriti matici ih zemlji pripojiti Knin će zemlja srbijanska biti obeća im u krvavoj bici pomoć ljudstvom a i u tehnici cijela vojska bit će s vaše strane akcije su isplanirane gdje god Srbin slobodu bude htjeti u jednoj će zemlji on živjeti to su naše ideje od prije zvati će se Velika Srbija ako treba tenk i pješadija Kadijević tu je i Adžija vi počnite u našemu Kninu pušku dajte svakome Srbinu nemojte se bojat moji momci samo tamo javite se vojsci onda ćemo i mi tamo poći istočnu Slavoniju proći tu proletjet lako na brzinu zemlju ovu ostavit Srbinu preko Slunja, Petrinje i Like poslat ću vam ja svoje vojnike bit će naša domovina draga s Vukovara pa do Karlobaga preko Zadra pa do Šibenika bit će zemlja srpskoga vojnika mobilizirat ću Crnogorce, našu milu braću Hercegovce takva naša jeste politika napast ćemo grada Dubrovnika Dubrovnik ću sa Splitom spojiti Velika će to Srbija biti a Tuđmanu ćete poručiti Hrvatsku će s Sljemena viditi svu njegovu pobit ćemo dicu na čelu im razbit šahovnicu ako itko ovdje bude smeta pomoć će vam đeneral Rašeta u Krajini oko Banja Luke đenerala Uzelca su štuke obećajem ako vam zatreba vojsku dati i ići do Zagreba od Mostara niče mlada sila tu tenkovi Pantelića Mila kroz Široki proć će i Čapljinu zapadnu će stuć Hercegovinu Čitluk, Grude, Posušje, Ljubuški tu Hrvati dobit će po njuški ej brzo stići do Tomislavgrada preko Livna napast iznenada tu stvoriti odmah vatru novu jer su naša braća u Grahovu na Dubrovnik doć će kršni momci Bulatović i s njim Crnogorci Tuđmana mi živa uhvatite i u Banskim dvorim uništite a Mesića uhvatiti treba objesiti baš usred Zagreba kad ovako mi sve učinimo i Hrvatsku kada pokorimo dijelit ćemo hrvatsku k'o braća Knin i Drniš bit će to Babića Srem i Banat bit će Raškovića Slavoniju dat ćemo Šešelju složit će se ja ti ovo velju Međimurje, Petrinja i Lika najbolje će bit srpskog vojnika Posavina, Lipik, Okučane nek đeneral uzme Carzapane a Primorje od Rijeke do Splita bit će moje ako se ja pitam svom kolegi crnogorskom tiću ej Dubrovnik ću dat Bulatoviću ali Zagreb ne ću nikom dati već đeneral Andriji Rašeti a najvećemu srpskome sinu zapadnu ću dat Hercegovinu. Eeeeej područje grada Gospića đenerala tog Kadijevića a Bosna će od našega straha napustiti dina i Alaha raspast će se sva u krvoproliću jedan dio dat ću Karadžiću Nevesinje, Gacko i Bileću pobratimu dat ću svom Adžiću ej i dok Slobo sokoli četnike Tuđman sprema svoje oružnike draga braćo hrvatski narode tko je željan pravde i slobode poručujem ja hrvatskom sinu nek' ustane branit domovinu Bože dragi imam u te nadu ti pomozi Tuđmanovu gardu oj Marija prečista djevice čuvaj sada Tuđmanove dice sveti Franjo, Ante Padovanski čuvaj mili ti narod hrvatski a sve majke roda hrvatskoga svevišnjega zamolite Boga da sačuva hrabru dicu vašu što se bore za Lijepu našu ej poslušajte gardo majke vaše što vam daju svoje očenaše stavite ih sebi oko vrata i nosite do svršetka rata na njima je znamenje od Boga nek' vas čuva momenta svakoga vi nevjeste i mlade djevojke mol'te Boga za hrvatske momke stara bako, majko Hrvatice moli Boga za spas vaše dice svećenici Božji pastiri Boga mol'te za spas svojoj vili Kuhariću ti Božji sine moli Boga za spas domovine u tisuću devetoj stotini devedeset i prvoj godini srpska vojska na noge ustade pušku uze Hrvatsku napade Srbi tuku hrvatske gradove razaraju putove, drumove ruše, pale crkve, grad i sela ne vidi se ništa od pepela ali spremno Hrvati se brane jer imaju svoje domobrane a kad vide srpske kukavice tad četničke gube jedinice obrate se kod Kadijevića, pa Broleta i brata Adžića što čekate braćo generali ustaše su sve naše napali formirajte jedinice vaše i pobijte Franine ustaše aktivirat treba garnizone u zrak dići naše avione a na moru dići mornaricu i pobiti Tuđmanovu dicu spašavati malo braće naše ej pobit će ih Franine ustaše kad to vide srpski đenerali ojačanja vojsci su dali zrakoplove baš i tenkove blokiraše i zrak i drumove vojska tuče gradove i sela i Dubrovnik do Zagreba bijela kad hrvatska to vidiše dica napadne ih tenk i haubica napustiše i oca i majku poruku im ostave ovaku zbogom sejo, zbogom mila majko, oče, brate, zbogom stara bako, zbogom moja curo ljepotice idem čuvat hrvatske granice pa ako ti budem poginuti suze nemoj za menom pustiti kaži majko ti hrvatskom rodu da sam dao život za slobodu ako ikad grob mi pronađete na njemu mi ruže posadite neka rastu i neka cvjetaju tebe majko na me podsjećaju još trobojku stavite mi na nju nek' svak znade da sam pao za nju za svakoga hrvatskog vojnika ubit ćemo tisuću četnika Vukovar su u temelj srušili nezapamćen genocid pravili a pašnjaci oko Osijeka preorani od četničkog metka Okučani pa sve do Lipika, pa Petrinju, Sisak, Šibenika i Dubrovnik ta hrvatska dika biše meta okrutnog četnika jednog jutra prije rane zore Sinj i Zadar hoće da pokore rat se vodi, crna se krv lijeva Tuđmanova garda odoljela tad vidiše hrvatski časnici zlo se sprema majci Hrvatici napustiše jugosoldatesku u hrvatsku pristupiše vojsku a vojnici naša mila dica tko je moga uteka iz žica ne će služit ovoj srpskoj bandi priključe se Tuđmanovoj gardi starješine ostaše četnici uvijek prite našoj miloj dici tko pokuša uteći veselo metak odmah dobit će u čelo a vojnici srbogenerali i svake su kasarne napali stade radit i kama i kolac kažu da će svetit Jasenovac budete li vako nastavili Jasenovac malešan će biti a od glava vaših velikana bit će Ćele-kula sazidana Sava rijeka biti će vas puna znaš li da je naše do Zemuna rezervisti vaši mili tići uz Savu će u Beograd stići pa će vidit onda majke vaše što su od njih radile ustaše preko Drave i hrvatske Save Srbi će vam dolazit bez glave dok Hrvatske i njenog barjaka bit će suza i u srpskih majka još će gore biti vašoj dici kad napadnu braća Hercegovci nema mira u Hercegovini Hrvatska će se branit na Drini krv hrvatska što je prolivena svaka će kap biti osvećena neka vide ti soldati bijedni svi Hrvati da su za dom spremni poštivajmo svoga poglavnika jer je za njeg' poginuti dika morate to generali znati rat će ipak nekada prestati Hrvati vam ne će oprostiti svak za zločin će odgovarati Hrvatske vam mi ne ćemo dati kad slobodu dobiju Hrvati hoćete li mirno moć spavati Kadijević ti hrvatski sine hoćeš ikad doći do Glavine hoćeš ikad dočekati dane da posjetiš svoje Imoćane tu si rođen tu si odrastao tu obitelj svoju zasnovao tu si grožđe brao tu si majku Janju ukopao ti poruši gradove i sela i Dubrovnik do Zagreba bijela da to znade tvoja majka mila u grobu bi kosti okrenila pa bi rekla dragi sine Veljko ne praštam ti iz prsiju mlijeko proklet bio što si se rodio Hrvatsku si zemlju porušio dok se Zemlja oku Sunca kreće Imotski ti oprostiti ne će.

Željko Šimić - Četnik nikad u zapadnu ne ćeUredi

Eeeeej gusle moje istino najveća na svršetku dvadestog stoljeća a to bila devedeset druga Herceg-zemlju kad spopade tuga ja sideći na udobnom stolcu u rodnome selu Alagovcu pijuć malo rumenoga vina začuh vilu s visokih planina ej guslaru majka te rodila de poslušaj što ti kaže vila bila sam ti navrh Trebevića Radovana čula Karadžića koji ovdje sakuplja četnike jugovojsku njene oružnike hoće napast sela i gradove granice će udarati nove svi Hrvati pa i Muslimani u paklu biti će poklani vele da će smaknut zulumčare Muslimane Turke janjičare da će Bosnu od njih očistiti živ nijedan tu ne smi ostati a Hrvatim pripremiti dramu nek' se sjete na krvavu ranu kad na kraju još prošloga rata devet stotin zaklano Hrvata ali su se opet razmnožili jer im djecu nismo uništili sad Hrvate i djecu i starce koljite ih kao divlje jarce srušit ćemo tu džamahiriju a stvoriti Veliku Srbiju džaba što mu je cijeli svijet dade ako mu je Srbin ne priznade sva će Bosna u plamenu biti sve gradove ćemo porušiti to su naše ideje od prije srušiti sve štono srpsko nije ej jugovojska s pukovnika dvjesta zauzela sva strateška mjesta sto hiljada aktivni vojnici, Crnogorci, srpski dobrovoljci i još Srbi bosanski će biti Europu bi mogli osvojiti jugovojska vođu nam je dala i Kukanjca našeg đenerala u mjestima gdje Srbi ne žive Muslimane uništite prve Hrvata je u Bosni premalo za dva dana poklat bi se dalo Herceg-Bosna na zapadnom oku uvijek nam je bila trn u oku od Neretve s one desne strane te ustaše a i domobrane tu imade Hrvata šačica ovo će nam biti poslastica e tako mi svetosavske slave cijela Bosna naša je do Save a kad Bosnu cijelu pokorimo ustašku ćemo tuć domovinu od Mostara, Širokog, Čitluka tu se triba zakrvavit ruka Međugorje uništiti ravno što u svijetu postalo je slavno a Ljubuški Pavelića dika poslastica bit će za četnika a i Grude naša teška rana tu ustaše su Mate Bobana tu se braćo više zadržite i topovima opalite od Posušja, Kupresa i Livna treba biti krvi do kolina Tomislavgrad i ustaška Rama nek' postane za ustaše jama od Bugojna, Vakufa i Jajca sve pokolji od djece do starca ej tu što prije naoštrite nože te koljite što se zaklat može ako vidiš kakvu trudnu majku ustašu joj ubij u stomaku izvadi ga te po svojoj volji nek' ga vidi pred njom ga zakolji kad stignete ka Livnu milu tu ćete srist svoju braću milu što ustaša braćo pokoljete u čudu ih hvatajte pa kada se s braćom sastanete pir činite ustašku krv pijte jedan drugom zagazite presu morate se sastat na Kupresu tu će doći naša mila dica poslat će ih đeneral Tomica ej slušaj pobro nevolju i jade i pogledaj što četnici rade kud su srpske horde prolazile nezapamćen genocid pravile od Bijeljine pa do Višegrada od Dervente do Mostara grada Banja Luke, Vakufa, Travnika, Sarajeva, Konjica, Zvornika preko Tuzle i grada Brčkoga šta to čine za Boga miloga zlo Hrvatim a i Muslimanima jer Alija oružje ne ima sada vidiš predsjedniče Ale da s četnicim nema lile-lale vidiš što ti rade od islama na stotine poklaše imama džamije ti u temelj srušiše di ćeš Ale klanjati se više porušiše crkve, samostane sa Hrvatim kolju Muslimane vade oči sjeku noge, ruke Bože dragi kakve su to muke te još gore zadavaše rane sjeku ljud'ma i spolne organe živim ljud'ma glave odsjecaju te baluna s njome se igraju majci dijete ispeku na kolcu il' skuhaju u vrelome loncu još poslušaj tuge i uvrede natjeraše majku da ga jede kakva te je sudba zadesila to gledajuć dušu ispustila sad zamisli il' su Srbi ljudi Bože dragi eto im presudi kada bi im dodijalo klati zrakoplove tad bi stali slati što ih voze krvavi četnici jao ti ga sad hrvatskoj dici jer nemaju ni vjere ni duše naše kuće stadoše da ruše noću paljba bijaše najljuća te tisuće strada naših kuća jadan narod bježi u skloništa nekom ni to ne pomaže ništa tako zgrada u kojoj sam stao četnički je metak spepeljao uspio sam glavu sačuvati zato danas mogu vam pivati zato Srbim mogu poručiti Grude će vam Jasenovac biti jer Pavelić kad je umirao oporuku Hrvatima dao nek' Hrvatsku svu potopi voda ako Srbin po njoj bude hoda nek' hrvatska se utope dica ako Drina ne bude granica uglavnom mu Hrvat poručuje tvoja riječ ovdje se poštuje tako Bosnu prošle srpske bande i dođoše do Neretve hladne ali prije neg' je rat počeo Srbin vojsku na Hum je izveo na Orlovac, Čule i Fortice da bi mogli gađati Mostarce pod komandom đeneral Kukanjca pošla vojska do Prebilovaca sad će tući Mostar i Čapljinu u zapadnu preć Hercegovinu. Eeeeej kninski korpus u velikom bijesu navalio Livnu i Kupresu ali rutu dugu tri dana hoda čvrsto drži livanjska gospoda a sa njima nadomak su Lici poziciju čuvaju Duvnjaci put za Prozor, čuvaju se klanci tu Duvnjaci i s njima Ramljaci a Neretva s one desne strane ima čvrste svoje domobrane Karadžiću nije ovo vaše tu položaj čuvaju ustaše ej čvrsta odjekuje vika stan' Srbine eto poglavnika tu su Mate Bobana ustaše četnika se nimalo ne plaše ne plaši se domovina naša tu Široki gnijezdo od ustaša tu Ljubuški naša mila dika što voliše uvijek poglavnika tu je blizu i jama Šumaci gdje se srpski bacaju junaci tu su Grude, Posušje, Rakitno Pavelića društvo prvobitno evo Livna, Duvna i Kupresa dosta srpskog tu ostade mesa ej ustaška Rama i Šuica spremno čeka nišan iz bušica dva miseca haubica viče ali Srbin frontu ne pomiče ali nema ni stare općine duž zapadne sve Hercegovine da ne padne na nju malo jača il' raketa ili ti krmača ej pod komandom đeneral Periše Mostar lijepi sa zemljom sravniše tu je žrtve nebrojeno palo u parkovim dosta pokopano bez natpisa i krsnoga križa jer ga ne zna ni rodbina bliža mnoga seja tu izgubi brata četnička ga pogodi granata mnoga majka u crno se ovi mnogo mladih ljubav obudovi izričito ostade bez braka nebrojeno mladih djevojaka ej polovinom od lipnja mjeseca hrvatska se grupiraju djeca želja im je spasit domovinu oslobodit Mostar i Čapljinu Herceg-zemlja u te teške dane od Neretve s one desne strane sjediniše svoje domobrane u Hrvatsko vijeće obrane prvi dio od Širokobrižana tu je Tuta i njegova bojna Mostarci pa i Čitlučani te Ljubuški k'o zrno u puški sastaše se braća sve Hrvati iste krvi i od iste mati pradjedovi nisu dali naši da se Srbin ovdje raskobaši u svakoga krunica o vratu što pristoji svakome Hrvatu svi se dragom Bogu pomoliše zatim gangu glasno zapivaše kad ustaša tako glasno vrisne ne Srbiji eto nezavisne ostaviše i majke i djecu, starog oca, dragu ljubavnicu međugorsku Gospu mole dica da im ona bude uzdanica Gospe draga veseloga lica Drina rijeka naša je granica kroz planine i krševe ljute Gospe draga rasvjetli nam pute braću našu da mi spašavamo jer nikome svojega ne damo ako živi Gospe ostanemo cijeli život tebi postit ćemo ako Gospe sada poginemo našim dragim onda kaži samo neka cvijećem grobove nakite nek' se na nas naši bliži site te se bliži oni pozdraviše Bogu dragom u ruke predaše svoje mlado prekrižiše tijelo za oružje prihvatiše smjelo stade tuć teška artiljerija od četnika nasta bježanija kada paljbu uputiše jaču zli četnici u Neretvu skaču još kad slavuj iz Širokog sine bjež' Srbine iz Hercegovine još karlihe sin velikog Karla stići ćemo i do tvojih Pala ustaše se kokarde ne plaše ovo nikad nije bilo vaše tu Hrvatim biše dobra žetva jer četnika puna je Neretva što ih nosi naša voda hladna sve do Ploča i plavog Jadrana Karadžiću poruči Srbima kako se je borit s Hrvatima tu će svaki svog sina poznati kad na more pođe se kupati Hum, Orlovac četnik brzo preda samo glavu on spasiti gleda tad Perišić iz Bileće zove na Neretvi srušite mostove tako vatra diže se iznova svih jedanaest srušiše mostova ako neki četnik još i osta biži braći preko Starog mosta a ustaše Bog i srića prati i Forticu počeše šišati bježi četnik s kokardom na glavi i sav Mostar ustašam ostavi još hrvatska vojska od Čapljine natjera ih prema Nevesinju Karadžiću bolan stani malo broji glave koliko ti palo ti poruči svojim četnicima da je amo uvijek ista klima mi čuvamo onu našu pravu našeg Ante stvorenu državu ti nam šalji jedinice nove od njih ćemo graditi mostove kad ti majka upita za sinka živ će stradat njezina je dika kad za oca upitaju dica šta ćeš reći jadna kukavice što ćeš reći kako im slagati čim tisuće glava opravdati kada sve ti na dušu pane štaš od svoje glave raščupane Međugorje si topovim gruva ali Gospa svoje mjesto čuva tu hrvatski mole svećenici da Bog dade dobro našoj dici tu tisuće posla si granata ali Gospa štiti svog Hrvata još pričekaj nekoliko dana kupreška će vratit se poljana to je mjesto uzdanica naša opet će bit u rukam ustaša jer u prošlom ratu kraj Kupresa na tone je palo vašeg mesa to ćeš vidit onda kurvin sine sve ćemo vas stirat preko Drine tu je mapa tu je naša skica tu je naše države granica i Saraj'vo ispod Trebevića u državi bit će Pavelića svome ocu Slobodanu kaži u zapadnoj da ništa ne traži jer dok Gospa Međugorjem šeće srpska čizma u zapadnu ne će. 

Željko Šimić - Bjež' Srbine dolazi OlujaUredi

Eeeeeej u tisuću devete stotine devedeset i pete godine na četvrtog kolovoza biše nek hrvatska povijest to zapiše. Ej još žarko sunce ne izađe, njen predsjednik Banskim dvorim sađe. Pa doziva doktor Tuđman Frane Gojka Šuška ministra obrane. Ej Gojko Šušak ruko desna moja znaš kakva je obaveza tvoja. Takozvana Martića Krajina mora hitno bit oslobođena. Evo četuri godine me pati po cilu noć ne mogu zaspati. Da mi šaka hrvatskih Srbalja domovinom mojom sad upravlja. Vijest prenesi stožeru glavnome o postupku veoma hitnome, neka hitno dođe starešine i stožerske vođe. Ej nema pogovora izvršit se mora. Još ni zora a kamoli dana, sav je stožer stigo do Tuđmana. Sijedi starac naočale skine, mrki pogled da mu bolje vide, te postroji svoje generale, nema mrdat svakom oči stale. Ej što poče govoriti ništa od vas ja nemam sakriti. Draga braćo hrvatski vojnici čas je kucno domovini majci. Ili ćemo izginut u boju ili spasit domovinu svoju. Sami znate četiri godine otkako je zločinac Srbine jedan dio domovine naše s ljutom vojskom kad okupiraše. Sad moramo ovo pokušati da se majci domovini vrati. Ej mirnim putem nikako ne ide, to cijeli svijet i Hrvatska vide. Sad smo jači neg smo ikad bili srpskoj treba oduprit se sili. Takozvana Martića Krajina mora biti u našim rukama. Sedam dana za ovo imate ništa više zapovid primajte. Onaj Srbin ostat ovdje smije koji ruke krvavio nije s ovim ću ih upoznati hitno il će ostat il ić nije bitno. Tko ostane nek se u nj ne dira, tako naša zapovid... Al u grobu nek mu znade nana taj će priznat kunu i Tuđmana nek mu znade i otac i keva Hej, Slaveni više se ne pjeva. dajem riječ u ve teške dane Gojku Šušku ministru obrane. Ej mili Bože da je kome čuti kakve riječi ministar uputi. Draga braćo hrvatski vojnici s vama je Bog i mi vrhovnici. Ja sam lani u Sinju drevnome obećao rodu hrvatskome. Ej zakleo se i Bogom i majkom i sa našim državnim barjakom dogodine kada bude slava Sinjska alka kad se održava. Tolko ćemo Srbe otjerati njihov top nas ne će moć gađati. Oko Sinja grada viteškoga niti ima topa srpskoga. A i to vam još moram kazati otkada me porodila mati nit sam znao ni smio lagati. Jerbo tako Hercegovke naše svoju dicu uvik odgajaše. Momci moji to trebate znati da ja ovo ne smijem slagati. Zato spremno sada su prilike udarite hitno na četnike. Srpskih gladnih ne boj se vukova ima Tuđman praha i olova. Ima Frano elitne satnije ne boje se čitave Srbije, a kamoli šake ušljivaca što nam prite s Knina i Plitvica. Ljuta zmija nazvana Krajina glava joj je usred grada Knina. A kada se zmiji glava stuče ni rep više za njom se ne vuče. Ej vi svi znate šta vam ovo znači sad udrimo kada smo najjači. Još Pašalić Ivić mi poruči juče ništa da se ne odluči. Sa Srbima u Ženevi gradu za svaki mir izgubismo nadu. Ne treba nam s njima tražit prava ljutoj rani treba ljuta trava. Govoriti više nemam kada povijest naša započinje sada. Sve je spremno odluka je pala Hrvatska nas majka je pozvala od sjevernog do južnog sektora Krajina se oslobodit mora. A čitava ta operacija ne zove se Bljesak već Oluja. Ej glavni stožer izda naređenje poče borba za oslobođenje. Mili Bože kakva je to rađa kad se svoja kuća oslobađa. Kakav moral svaki čovik ima kad ognjište svoje zauzima. Ej domovina svakom svoja draga naročito kod kućnoga praga. Ej četnik Martić usred grada Knina izvadio srčanih durbina te pogleda sa zapada bila gdje hrvatska primiče se sila. Zatim baci durbin i dilicu osta momče pade na stražnjicu. Svekoliki srpski narod zove i riječi im progovara ove. Ej bižmo jadni iz Krajine naše Tuđmanove dolaze ustaše. Pa ga pita Milan Babić paša kolko ima u Frane ustaša. Srpski narod triba spašavati otpor triba ustašama dati. Ej Martić veli Bože oslobodi kolko danas ustaša on vodi. Da smo se svi u sol pretvorili ne bi ustašama ručak posolili. Kolko ima u Krajini hrane još je više ustaša u Frane. Popili su i kamen i travu ne ćeš živu iznijeti glavu. Opet pita Martiću Milane daj vidiš li tehniku u Frane. Vidio sam jadna li ti nana ta tehnika ustaše Tuđmana kako su se za ovo spremili Velebit bi u more turili. Srušila bi svu Srbiju sine kamol ne bi to malo Krajine. Jer topova teške haubice više ima neg Krajina dice. Spremiše se brate za ovoga ni NATO im ne bi ništa moga. Zato ništa ne pitaj me sada nego bježi dok još imaš kada jer je vojsku Tuđman izvježbao ej Hrvatskoj je svaki priseg dao. A ništa im poginuti nije sad su jači od nas i Srbije. Ostavljajmo tehniku i blago nek svak bježi kuda mu je drago. Otpor dati koliko tko može nek svak bježi dok je zdrave kože. Kaži Risti, Savi, bratu Jovu domovinu da napušta ovu. Jer tako mi slave i sreće Krajina nas više vidjet ne će, od nas niko ne će da je vrati, sada hitno ja moram bježati.

Eeeeeej u to vrime hrvatske satnije na četničke udriše delije. Zavladaše puške i strojnice zaurlaše teške haubice, zrakoplovi po nebu paraju, smrtonosne ... bacaju. U Krajini ... se digao nasta jauk kaos i pakao. Artiljerijska kad otpoče bitka stade lelek Martića četnika stade lelek stoke i živine stade lelek čitave Krajine. ...stoji rika jer Krajina osta bez četnika na trideset mista u Krajini... Biži četnik kao bez uzglavlja a ustašam Krajinu ostavlja. Ne prođoše ni dva dana borbe Tuđmanove elitne postrojbe usred grada Knina uniđoše i hrvatski barjak tu staviše. Eto vraže ni blizu kod Knina nigdje živa pronaći Srbina. Samo neki živi su ostali što se vojsci hrvatskoj predali a i njih će Tuđman prigledati i viditi jesu l za ostati. Ej Bože mili ko bi reka lani da će ovaj kraj okupirani kod onlike Martićeve buke biti vraćen u hrvatske ruke. Ali braćo sve što ti je tuđe teško može čuvati oruđe. A Hrvatska vojska ne sustaje već polako stalno napreduje ide dalje ciljeve pogađa zauzeta mjesta oslobađa. Preko Knina, hrvatskog Gračaca, Korenice te Slunja i Lapca preko Dvora, Petrinje i Gline ovdje mjesta nema ti Srbine. E još Kijevo, Drniš i Vrlika tu četnika ne ćeš nać za lika. Preko Slunja sve do Rakovice Franine se čuju jedinice te se vojska Tuđmanova srela kod mjesta Tržačkih Raštela sa Mujagom, Alijom i Husom i sa petim bosanskim korpusom. A Benkovac i sav sektor južni napustiše martićevci tužni. Osamdeset i četiri sata trajao je napad u Hrvata za to vrime sva SAO Krajina bez četnika ostade Srbina. Ej kako četnik ima brzu nogu reportiri uhtit ga ne mogu, tko je htio moga je ostati i ne bi ga dirali Hrvati. A tko nije nek ga srića prati ne će za njim plakati Hrvati. Ne znam šta će sa Tuđmanom biti hoće li i on... Ako bude slučajno plakati pomoć ću mu suze obrisati. E tako dana kolovoz šestoga u povijesti našoj pisanoga kad general vojnik Tuđmane obavijesti novinare strane a i naše što prisutni biše da Krajina ne postoji više. Nit Krajine niti li Martića, Zelembabe niti li Babića. Samo čuješ di kojeg slavuja poštedi ga Franina Oluja. Ej u Krajini taka je prilika mrtav leži četnik do četnika. Šajkača je na njem kapa zvana ćirilicom sva je ispisana. Još kokarda na njoj prišivena kralja Pere to je uspomena. Ej kralju Pero migni se u grobu pa pogledaj četničku seobu. U Krajini nema ti ih više ćirilicom ovdje se ne piše. Karadžiću ti Radetu javi pozdravi ga... Još poruči Milošević Slobi kako Frano četnike... Napasmo vam bijednu naciju da potpiše i kapitulaciju. Dvadest prvi korpus u Krajini što je bio ostao jedini devetoga kolovoza biše kad sramotno al korisno biše. Tošo Pejić, Bulat Čedomire, obojica pravoslavne vire, naš general zvani Stipetiću te ministrov pomoćnik Moriću, neka Srbi i Hrvati znaju srpska vojska potpisa predaju. Ej da Krajina ne postoji više istog dana i sprovod joj biše. Sad Hrvati od mora do Drave po selima i gradovim slave još ostade taj istočni dio što mu Gojko Šušak zapritio. S pomoć Boga i sa malo sreće Srbin u njem božićati ne će. Dan poslije kada je Knin pao Franjo Tuđman u njeg je stigao popeo se gradu na tvrđavu da bi u njem uveliča slavu. Posle toga u Zagreb se vrati gdje mu slavlje spremiše Hrvati. U Zagrebu usred Lijepe naše Tuđman Frani pjesmu zapivaše oj Tuđmane dragi poglavare, kad ćeš stići u Ravne kotare? Kad ćeš stići do Splita lipoga priko Knina grada kraljevskoga. Odgovor je stigao od Frana u Split stižem za desetak dana. Tako rujna dvadeset i šestoga iz Zagreba grada hrvatskoga vlak polazi strojovođa goni zaklapaše na pruzi vagoni. Tuđman ide s Ankicom suprugom popravljenom preko Knina prugom. Preko Knina sve do grada Splita gdje ga mase dočekaše svita. S njime idu u zagrljaj bratski vrhovnici najviši hrvatski. Gdje god stanu tu se pjesma ori trobojnica hrvatska vihori. A u Splitu di uveče stiže čitavi grad na noge se diže. Dočeka ga staro i nejako svak mu piva di si naša majko. Ej zahvali se Tuđman Dalmaciji i čitavoj hrvatskoj naciji. Draga braćo Dalmatinci moji Dalmacija hrabre vas odgoji vaši borci nek me sada čuju što činiše Bljesak i Oluju. Blago majci koja ih rodila i hrvatskoj zemlji poklonila plavi Jadran slobodan je sada prijetnje nema od Krajine vazda. Svaki četnik iz nje je uteka nigdje više nema ga za lijeka. Dok je mene i dragoga Boga kroz Knin ne će proć četnička noga. Tražite me kad bude potreba zbogom moram hitno do Zagreba. A istočni dio zemlje naše što četnici nam okupiraše s vama skupa i sa milim Bogom ja sam u njem već sa jednom nogom. A nadam se za Novu godinu imat ćemo cijelu domovinu.

Željko Keža - Hrvatsko pitanje u BiHUredi

San usnila krasotica fina u snu vidi nekog gospodina za njim ljudi iz susjednog sela isti oni što je prije srela. Dok se u snu dosjetila nije da su bili kod njene kapije da tu nju za ruku uzeše krasoticu od njega oteše. Što to čine moja Gospe draga uzeše je sa rođena praga tuđu joj silu namjestiše natjeraše oca da potpiše. Još uz njega dvojicu susjeda s nevjericom tata ih je gleda. Onda pogled zabaci u stranu ispod cvika gorka suza kanu. Umrijeti će ne će imat mira najvjernijeg izgubi pastira. Navijeke sjećat će se rado da mu ona okupila stado zatvorila u tvrdu ogradu ali ona ne osta u stadu. Pa će jadna dočekati zoru zatočena u tuđemu toru i tako će mlada krasotica pored oca biti sirotica. Tragediju mlada dočekala bez rođene majke je ostala kćeri koju odvode iz dvora silom majka odreći se mora. Sad će drugog imat gospodara sad u selu zadruga se stvara za nju mladu tu života nema ruho joj se za ukopa sprema. Od najvećeg svjetskoga šnajdera što je silom u zadrugu tjera a da živi gdje joj mjesto nije a sa neke posestrine dvije. Onda kuću na dvoje podijele i biti će kako one vele. A nju uze mlađa posestrina i reče joj koja prava ima sada pričaj kol'ko možeš više al' se tvoja nijedna ne piše. Kad to začu mlada krasotica hladan znoj joj poteče sa lica pa zakuka kao kukavica čudna li sam i ja sirotica. A zar selo da se brine za me pored živa i oca i mame. Iz sna je se probudila mlada ne znajući kamo sad pripada a tko ne zna rastumačit snove nek u pomoć astrologa zove. Da vam kažem moja braćo mila da to nije sirotica bila nego zemlja časna i ponosna domovina moja Herceg-Bosna. Zar uopće treba kazivati u toj zemlji da žive Hrvati da je ona hrvatska regija kao Lika ili Dalmacija. Istu želju i prisegu svetu svi Hrvati imaše na svijetu na žrtvenik spremni dati glavu za hrvatsku slobodnu državu. Čujte braćo sa gusala sada komunizam kada je propada i kad ne bi više drug do druga tada umri i Titova Juga. Tad narodi samostalnost hoće svakom drago zabranjeno voće. Slovenci su prvi se rastali žrtava su za to malo dali hrabro vodstvo imaše na čelu i stvoriše voljenu Deželu. Hrvatski se korpus tada diže ali cijena stravična je stiže dok se naša rodi domovina biše braćo krvi do kolina. Ali opet cjelovita nije kao da se sretan bit ne smije, nas Hrvate hoće da utješi opet svjetska politika griješi. Te umjetnu tvorevinu stvara na području bosanskih kotara s njima gura zemlju Hercegovu praveć neku Jugovinu novu. Ne će momak niti hoće cura al' na silu svijet ih u brak gura. Kad dijalog nije iša više međusobno oni zaratiše svak ciljeve da ostvari svoje teško biše ratovat u troje. Da bi došli nekako do mira rat da ne bi dalje eskalira da mir bude i upravo zato UN dođe i dovede NATO. Mira bude ali pravde nema u Daytonu tad se summit sprema. Kraj savezom trnova je kruna nepravedna i propusta puna. Što je nama na silu nam biše natjeraše Franju da potpiše. Mora pisat jer mu druge nije a anekse donijet će kasnije. I stvoriti tako ustav pravi tri naroda u jednoj državi. Tim ustavom bit će Bosna cijela tri naroda bit će u dva dijela. Pola Bosne Mladić puškom skova a Dayton je samo amenova dugotrajni biše pregovori al se Srpska Republika stvori. Konstruktivan temelj za buduće neželjene zajedničke kuće. A za onu drugu polovicu federalnu stvore jedinicu Bošnjaci se i Hrvati združe to je naše oko vrata uže. Mi ne znamo što smo udružili što je naše na čemu smo bili ako treba sutra razdružiti ja se pitam što će naše biti. Računicu sračunajte onu tri put jedan dva je u Daytonu. Ej Hrvati bez svog entiteta što hoćete što vam Dayton smeta bez matere dobili ste brata i Alija ne će bit loš tata. On će vama pravdu garantirat i nitko vas ne će nikad dirat. Sjetite se i povijesti stare opet će vam vodit janjičare opet danak biti će u krvi beg će opet s mladom spavat prvi. A mračnije skupljat će harače Herceg-Bosna gorko će da plače. Svanut će nam jutro naopako ne će valjda crno biti tako. Doktor Tuđman otac domovine čestito će o nama da brine Hrvatska će vojsku da nam plaća sigurnost je primarna zadaća. Vošingtonski sporazum otprije još namjeru poljulja unije politički zadatak je stalni sa Hrvatskom bit konfederalni. Onda ćemo mi na svoju ruku donijeti povijesnu odluku što na ruku Hrvatima ide u hrvatske ući zemljovide. Plan strateški bosanskih Hrvata progurati tad na mala vrata. Al Bošnjaci vrata zatvoriše oj Hrvati loše nam se piše doktor Tuđman viziju je ima i kroz svjetsku politiku štima da Hrvati budu konstruktivni politički ne budu naivni. U tom cilju dalje da ustraju i jedinstvo svoje sačuvaju. U burnome političkom svijetu da svi skupa budu u pokretu dok se želja jednom ne ostvari da na svoje dođu neke stvari. I svjetski moćnici da vide silom nešto gurat da ne ide. Glede pravde i straha od neba neke međe prikrajati treba. Onda reći stari savezniče kad ja orem što se tebe tiče. E tako neka se razdijeli hrvatski će onda korpus cijeli od pokreta stvoriti ogranke kao svoje političke stranke. Onda braćo demokratski ajte na izbore pa sami birajte. Trebalo je u tom ustrajati dugoročnu viziju imati draga braćo lako bilo nije balansirat među vatre dvije. Zadovoljiti svjetsku gospodu i dom stvorit hrvatskom narodu. Priznat Bosnu protiv svoje volje možda i to tad je bilo bolje neg Hrvatsku dovest u pitanje teško biše političko stanje. Dugoročno gledajući brate Bosna nije sreća za Hrvate zato treba krutu klicu začet demokratski iznutra je načet. Referendum kroz narod da prođe pa da svijet do zaključka dođe doktor Tuđman bio je u pravu kad je takvu negira državu. Rekao je to je nemoguće o državi iza svake kuće. Kada-tada opet bit će svađa sila sreću nikada ne rađa. Politiku da bi mu slomili pojedinci u stanju su bili da od sebe naprave budalu sami podleć Haškom tribunalu. I još lažne iznijeti čine reći da smo činili zločine dok se mene izdajništvo sprema doktor Tuđman dobrog zdravlja nema. U bolnici našeg glavnog grada naš predsjednik našao se tada medicinski tretman imat mora konzilij vrhunskih doktora. Bolest teška pobijedit će njega a za život ne biše izgleda sa dušom se predsjednik odijeli puk hrvatski tužno plače cijeli. Ne znajući tugu sakrit svoju predsjednika prate Mirogoju zbogom ostaj naša nado mila hrvatska ti zemlja laka bila. Neka ti je laka zemlja sveta predsjedniče svih Hrvata svijeta. Tvoje ćemo djelo poštovati nema korist sada tugovati. Jer okrutan život dalje kreće i nespremne on čekati ne će al' nespremni mi tada bismo i izbore tada izgubismo što je čelnik Titova režima vlast u ruke ponovno uzima. S njim hrvatski idu izdajnici vlast učine sad u petorici pokvareni vežu ih ciljevi vjenčaše se i desni i lijevi. Samo da se dokopaju vlasti a onda će zemlju skupa krasti. Što doživi hrvatski narode tvoje jude da te opet vode a trebate žaliti i više predsjednički izbori kad biše.

Dođe vrime da moraš birati nisi ima koga izabrati od dva loša goreg izabraše koji sruši tada snove naše. Ej Hrvati tragedije vaše kažu ljudi koga izabraše grom izabra poglavar Hrvata i Hrvatska zatvori nam vrata. Dragi Bože život mi se smuči kad Hrvatim u BiH poruči nije sada kao što je prije potražite sreću kod Alije. Više ne će ni vojsku da plaća tako ti je otkad umri ćaća. Tada Mesić dade nam na znanje sirotinjo pokojnoga Franje Sarajevo vaša je centrala Hrvatska je dosad dosta dala. S Bošnjacima vi morate ići naša pomoć više ne će stići. I nastavlja dalje u tom tonu daje svoju potporu Daytonu u Sarajevo kao kući dođe Baš-čaršijom ushićeno prođe te vihor se zeleni zaputi i hrvatsku himnu ne htje čuti. A hrvatski barjak ne pozdravi k'o da nema pameti u glavi Hanka Paldum feredžu podiže i rođaku primače se bliž pa Romkinja onda stara zijeva na uho mu sevdalinku pjeva. Pa popiše kavu iz fildžana e Hrvati crna vašeg dana. Tad nas poče Mesić da proziva prava naša dejtonska kaziva što hoćete sva prava imate samo što ih koristit ne znate. I još poče derati se jače vi hoćete kruha s vrh pogače. U Alije je znate tvrda vira vaše pravo on vam garantira pa nastavi u ciničnom tonu to vam jasno piše u Daytonu. Nisam moga slušati ga više, oj Mesiću u njem svašta piše. U njemu je naslovljeno znate da Hrvati biraju Hrvate narod bira predstavnike svoje a tuđi se glasovi ne broje. Zar hrvatski narod tako ne bi ali tko će dokazati tebi. E moj Stipe i budala znade u beznađu da ne ima nade ti Hrvate zavadi i vladaš uz to stariš i čemu se nadaš. Znaš da nemaš povjerenje naše radiš ono što Aliji paše. Ne ćeš zato nekažnjeno proći izbori će opet drugi doći nisi više izbore dobio sada jer se narod osvistio. A šamar je u hrvatsko lice tvoje laži i druga Ivice sad drugovi kao što i znate zavađaju u BiH Hrvate. To Bošnjacim svijetla zora sviće tražite im vi Bajramoviće znane sede iz hrvatskog puka sto nam sada zadadoše muka. Postizborna formira se vlada pa nekako po izborim sada za Hrvate ne će biti sreće Petrić pravdu čudesnu nameće. Draga braćo kao što i znate takozvane on bira Hrvate videć da je vrag odnio šalu sad su druge karte na vastalu. Sastanak se utemelji dvora hrvatskoga narodnog sabora sabor svoje donosi odluke i Petriću dostavlja na ruke te mu zato predvidi termine da izborne prestupe ne čine HDZ-u da vrati mandate Petrić ne htje kao što i znate. Alijansu on za Bosnu stvara i nekakvo bratstvo zagovara ali narod alijansu ne će lažno bratstvo ne će donijet sreće. Neke svjetske odluke nas čude što dovode nebirane jude bez potpore biračkoga tijela za te stvari sad zna zemlja cijela. Pa doziva one samozvane takvih Bosna hitno da se hane jer za novac i dušu je proda protiv dobra svojega naroda. Ajte kući u tome pogledu treba ih prozvati po redu. Ej Župače, Aniću, Komšiću, Lozančiću i Križanoviću ti Prliću i Ivankovići te Brigići, Banci, Jergovići i ostali što šuruju s njima svom narodu nož su u leđima. U Sarajevu malom Teheranu na tuđu se pristrojiše stranu a dok drugi sebe žrtvovaše da zaštite interese naše. S tim se crkva katolička slaže da na ovu nepravdu ukaže naš kardinal uz biskupe naše ovoj borbi i svoj obol daše. Baš u ovom trusnome vremenu da ukrute crkvu na kamenu. Papa mirno ne može da spava što hrvatska crkva proživljava neke šalju i paklena vrata da zavade Crkvu u Hrvata. Samozvani sad se biskup pozva ugled crkve hrvatske da sroza kako bi je prikazali goru da saboru umanje potporu. A potpora još je jača sada i ne će se povući nikada čini mi se najjača je tada kad je Petrić žestoko napada. Istodobno podiže džamije što Hrvatim niti žao nije već naprotiv našim vođam prijeti kako će im ovlast oduzeti. Možda opet po Daytonu radi kada novce iz banaka vadi da uloge naše osigura gdje ne treba svoje prste gura. Oj Petriću ne brani nas više jer inače loše nam se piše i ne diraj ti u naše ljude jer sa njima bolje će da bude. Oni sebe svjesno žrtvovaše da ostvare sve ciljeve naše tom cilju kad su bili bliže Petrića da prekriže pusta želja ostala je za nje svehrvatsko samoupravljanje. Naši grešku nikako da shvate kad odoše što se onda vrate zašto vojsku svoju raspuštati Ganiću opet nazad slati. Te odluke tako brzo plete samovoljno Hrvatim da štete ako nisu čist saborske volje tad je možda mirovati bolje pa da dušman da se nama ruga ne raditi na račun zasluga. Zato naši mladi generali nije sporno da ste dosta dali ispoštujte volju svog sabora ta odluka slušati se mora. Olakšicu politici dajte vi nam krizu olakšajte. Da nam bolje jednom kreni ajte braćo svi ujedinjeni da guramo odluke sabora pitanje se naše riješit mora. Pomozite više ili manje da se riješi hrvatsko pitanje neki ljudi sad su istrošeni čovjek novi sve će da pokreni. Stvar u svoje da preuzme ruke i sprovede saborske odluke demokratskoj Europi da kaže sa Daytonom Hrvat se ne slaže. Demokrati mi hoćemo biti demokratski Dayton promijeniti ne ovakvu tihu reviziju koja ništi hrvatsku naciju. Zakoni nas izborni gutaju opet će nas pretvorit u raju ne želimo ni svađe ni krvi mi smo uvijek za dijalog prvi. A što loše imade u tome svatko neka ide domu svome. Svaki čovjek neka mirno spava poštujući sva njegova prava. Zaštitimo manjinske narode da rat vječno u zaborav ode mi njihove a i oni naše neka svatko živi gdje mu paše. Reviziju Daytona želimo da se onda ljudski podijelimo čimbenici svjetski da učine trodiobu uz iste aršine. Jer bogatstvo to nikakvo nije što imamo domovine dvije a istinu reći ćemo pravu mi hrvatsku želimo državu. Zapjevat ću ono što mi paše i susjede pozdraviti naše ćao tebi bošnjačka državo Republici Srpskoj isto ćao oj Hrvatska mirisna i rosna na pohod ti stiže Herceg-Bosna.

Mile Krajina - OlujaUredi

rmi sijeva oluja se sprema, s četnicima razgovora nema. Hrvatska je spremna za obranu, za posljedni udarac dušmanu.

Okupator srbijanski kleti pokušava Hrvatsku oteti. Dosta nam je srpske tiranije, neće biti velike Srbije.

Kninski Srbi zločin nastavili, ništa Bljeskom nisu naučili. Na zapadnu Bosnu udariše, granatama Bihać razoriše.

Mislili su Bihać osvojiti s velikom se Srbijom spojiti. Europa štiti agresora, pet godina putem UNPROFOR-a.

Z-4 podli Zapad nudi, Martić nije prihvatio ludi. Raketama Zagreb je napao, pa je ratni zločinac postao.

Tuđman zove u te teške dane Gojka Šuška, ministra obrane. Zločince se poraziti mora, teroriste i okupatora.

Šušak njemu ponosito viče: "Naređenje molim, Vrhovniče, vojsku, moral i sredstva imamo, da četničke bande ušutkamo."

Vojni stožer, vrhunski stručnjaci, izradiše planove junaci. Za obranu domovine naše u detalje bitke ucrtaše.

Sve je dobro organizirano i odlično sinhronizirano, kao pjesma s dobrog glasovira, svaka dirka skladnu notu svira.

Da vidite generale naše, spremni za boj, viteški ustaše. Pripremiše vojsku i tehniku, za Oluju, akciju veliku.

Brigade su pripremili vojne, Pukovnije, satnije i bojne. Tajanstveno i od UNPROFOR-a iznenada tuku agresora.

Četvrtoga osmog u zoru, kraj se bliži srpskom agresoru. Oko dvjestotisuća vojnika, protiv srpske vojske i četnika.

Opkoliše srpsku tvorevinu, izmišljenu državu Krajinu. Od Dinare, mora do Dubice u okružju srpske ubojice.

S južne strane nadiru Pauci, od Gospića navališe Vuci. S Velebita specijalci skaču iza peta četničkom koljaču.

Svud Tigrovi teške borbe vode do Bihaća da sve oslobode. Preko Plaškog, ličkih Jesenica i bisera hrvatskih Plitvica.

Na Petrinju udariše gromovi, slavni borci, dični vitezovi. Hrvatska je snažna vojna sila udarne je točke pripremila.

Na trideset mjesta proboj vrše, sve otpore munjevito krše. Tenkovi se vuku k'o pauci, nastadoše četnički jauci.

Rika stoji hrvatskih topova i bacača raketnih snopova. Uraganska vatra se otvori, nebo, zemlja, rekao bi gori.

Zrakoplovi u svakome letu, pogađaju određenu metu. Vitezovi hrvatski vojnici, na svijetu najbolji ratnici.

Niz Dinaru vitezovi lete, da se kninskom krvniku osvete. S jedne strane Četvrta gardijska, a s druge Sedma varaždinska.

Knin se vidi k'o čaša na dlanu šalju dare četničkom dušmanu. Drugog dana Knin su zauzeli, hrvatski ih narod štuje cijeli.

Kad zastave na tvrđavu meću, tu svečanost zaboravit neću. Jednu diže na jarbol Korade, a po zidu Četvrte brigade.


Bljesak slavni, Oluja junačka, pade sila četnička koljačka. Htjeli su nam Srbi gospodarit i veliku Srbiju ostvarit.

Zato su nas tukli i pljačkali, progonili, kuće razarali. Osta Srbin bez hrvatskog mora, bez države i bez koridora.

Srbi Srbe ustašama plaše pa prostore napustiše naše. Znaju Srbi koliko su krivi, pa ne smiju dočekati živi.

Vladu srpsku slušaju opaku, ostaviše ručak na štednjaku. Tuđman zove Srbe: "Ne bježite, u domovim' svojim ostanite!"

Neće Srbi Tuđmana slušati, odlučiše u Bosnu bježati. Cestom bježe u dvije kolone, opljačkano i voze i gone.

Tarbuk bježi i s njim generali da bi žive glave sačuvali. Tenkovima kad cestu prelaze, svoje Srbe gusjenicam' gaze.

Čast vitezu generalu Tolju imao je promidžbu najbolju. "Srbi mrtvi na bojištu leže mnogi glavom bez obzira bježe."

Borbe teške na Petrinji traju svu tehniku četnici imaju. Tri linije dobro ukopane vatrom tuku na četiri strane.

Ginuli su hrvatski vojnici, al' će platit i srpski četnici. General je Stipetić stigao, s vitezovim on je jurišao.

Vide Srbi koliko je sati iz rovova stadoše bježati. Do Bihaća Hrvati stigoše s korpusom se petim sastadoše.

Srpski korpus Dvadeset i prvi, zločinci su ogrezli u krvi, ostali su Srbi u obruču, pa kukaju, plaču i jauču. Pet tisuća vojske, to je sila i dvadeset tisuća civila. Kod Topuskog svi su opkoljeni, od hrvatske vojske poraženi.

Stipetić ih zove na predaju, sve oružje predati moraju. Dižu Srbi bijele zastave, Hrvati im poštedješe glave.

Pukovnik se Bulat pojavio, Stipetiću prijavak podnio, korpus ću vam Kordunski predati, sve odluke vaše poštovati.

Predaju je Bulat potpisao, Stipetiću uspjeh čestitao. Toso Pajić i on potpisuje, sve UNPROFOR ovo potvrđuje.

Čedo Bulat, sav skrhan od boli generala Stipetića moli: "Ja vas molim pedeset pištolja, neka bude Vaša dobra volja."

General mu Stipetić uzvrati: "Ja ću Vama i stotinu dati." Da je njega Bulat zarobio, Stipetić bi metak zadobio.

Ostadoše sjekire krvave čim su sjekli Hrvatima glave. Na stotine masovnih grobnica to je djelo srpskih ubojica.

Oluja je kruna pobjednička, pade sila srbofašistička. Bitku takvu u briljantnom sjaju, teorije svjetske ne poznaju.

Trajala je Oluja poznata osamdesetičetiri sata. Takav podvig još zapamćen nije otkad sunce ovu zemlju grije.

Slava onom tko je za dom pao, Hrvatsku je slavom ovjenčao. Čast svakome hrvatskom vojniku, svim časnicim', hvala Vrhovniku!

Veselin Dacić - Skender-bega FataUredi

Hej u hladu se Fata odmarala sa izvora hladne vode pila pa se oko sebe okretaše ona mlada nekoga tražaše. A kad viđe da nikoga nema poče mlada ruho da rasprema i skide se ko kad je rođena pa u vodu uđu do koljena. Sinu Fata ko munja s nebesa ko da nije od krvi i mesa nego da je sa druge planete pa kada kose niz leđa rasplete pade kosa na sitne uvojke ej zaigraše grudi u đevojke. Pa se stade đevojka kupati kao labud po vodi plivati i dok ovu ljepotu gledaše u bunilu sama se pitaše je li vila ili je đevojka ej u to Fata ugledala momka. Od stida je Fata zaplakala i u strahu momka preklinjala ko Boga te molim kaurine daj mi dodaj svilene haljine i privedi pretila dorata daću tebi jabuku od zlata. Hajduk kad Fati haljine dodade a ona mu govoriti stade odakle si s koje si planine i kako te zovu kaurine. On joj poče zborit natenane ja sam glavom Grujičić Jovane mio unuk Starine Novaka sin najmlađi Grujice Nejaka s visoke gore Romanije hej đeno Turčiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiin uići ne smije.

Veselin Dacić - Fatimino krštenjeUredi

Hej kakav bješe Šemović Đulaga bez crnoga nije mogo vraga goni četu turskih zlikovaca da ubija čuvare ovaca čekalice pravi i gusije stid ga ništa uraditi nije ne bi srpskog uva ostavio ej samo da bi ovce odjavio. A kćerka mu u haremu stoji mnoge ovce odbija i broji ne pomaže srebro niti zlato ni bogatstvo tursko obećato. Tada viđe Ivana Rabljena ljubav joj se probudila njena pa doziva Kuštrim harambašu ja ću vjeru mijenjati našu neću postit posta Ramazana a slaviću svetoga Jovana. Sve što rečem tako mora biti ako ćeš me mladu zaprositi i voditi u Vasojeviće da mi zora sa istoka sviće da ne čamim u turske hareme da mi srce za tobom ne vene da sa tobom živim u slobodi zaklinjem te sa sobom me vodi što će mene paše i sultani ej što da živim u haremskoj tami. Prosio me Mahmut Dedoviću njega ne htjeh ali tvoja biću vidim ovce goniš na pasišta vidim Turci ne mogu ti ništa vidim konja za megdana jašeš vidim dvije trubujlije pašeš. Nosiš toke od srebra i zlata pod nogama struka opasata na glavi ti kapa od kurjaka vidim da si junak od junaka da si lijep i stasita rasta da ti ljudsko pripada i basta pa mi reci obraza ti tvoga ej bili mene pokrstiti moga u manastir sveti Šudikovo da ja uzmem ime Srbinovo tamo će mi srpsko ime dati ej Fatima se više neću zvati. Kad je Ivan bulu razumio ni tren jedan nije se mislio njena ga je opila ljepota pa u trenu razmisli i skonta. Bula bi se rado pokrstila kad je harem sama napustila uz Budimlje došla je do Ćuka ej đe je rizik od srpskih hajduka. Pa joj reče bićeš moja žena kaži majci da si isprošena u neđelju da me čekaš ođe jer će Ivan za tebe da dođe. Tad Fatima svojoj majci kaza ljepote mi mojeg obraza ja sam danas vjeru pogazila ja sam danas sa hajdukom bila pa se njemu i prirodi divim neću više u harem da živim hoću majko sa obadva oka gledat jarko sunce sa istoka gledat oblak kad donosi kiše ej neću harem ni minuta više. A majka je poče sjetovati nemoj kćeri Alaha pljuvati nemoj skidat feredžu sa lica radi deset vlaških perjanica opremi se našega ti dima ej što da tražiš Vlaha kod Turčina. Znaš li Vlasi to je divlja rasa nećeš jednog odmarati časa već kopati, plakati i presti bićeš žedna suva hljeba jesti. Pa razmisli te se urazumi ej kad te majka preklinje i kumi. Kada molba ništa ne pomaga reče majka čuješ kćeri draga s ove stope današnjega dana moraš stići Rabljena Ivana jer Đulaga ako bi saznao žive bi nas na vatru pekao. Fatima je majku razumila uz Budim je odmah požurila preko šuma i besputnih strana pa kada je pristigla Ivana ispriča mu sve kako je bilo Fatimu je Ivan zagrlio i preko nje preturio struku pa joj dade od zlata jabuku i nađe joj odijelo novo u manastir sveti Šudikovo. Tu Milica Fati ime daše tu Ivana s Milicom vjenčaše pa pođoše Ivanovoj majci sretoše ga braća i rođaci tu veselje porodično vlada al da vidiš jada iznenada. Kada zato Đulaga saznade Šudikovo manastir napade da pohara, spali i poruši svještenike srpske da uguši pravoslavno zdanje da očisti ej da se više u njega ne krsti. Al svještenstvo za napad saznade pa svještenik jedan predlog dade poniješe hrišćanske svetinje u tivranske skloniše pećine pa Đulaga kliče Azijate ej da mu Vlasi za krštenje plate. Saznadoše za napad hajduci pa hitaju kao mrki vuci sa plotunom dolazak javiše Šudikov manastir spaziše pobjegoše Turci bez obzira a hrišćani ispred manastira vesele se, igraju, pjevaju i ženidbu Ivu čestitaju.

Đorđije Koprivica - Vojvoda Pavle ĐurišićUredi

Zapjevaću sa vjerom u Boga Ostroga mi i krsta časnoga pjesmu koju Crna Gora čeka evo više od pola vijeka pa nek gusle istorija živa opjevaju ravnogorskog diva i narodu istina se kaže o majoru đenerala Draže komandantu pokreta otpora tom vitezu crnogorskih gora što ga majka za besmrtnost rodi a o Pavlu Đurišić vojvodi. O njemu su branili pjevati komunisti crveni dželati i zločincem prozvali ga bili da bi svoje zločine prikrili pa da silom u zaborav ode slavno ime velikog vojvode zalud bješe strahovlada njina Đurišića Pavla Ilijina Crna Gora pamti i pominje jer je srpske branio svetinje krst, slobodu, vjeru prađedova postojbina bijaše njegova selo Barci ispod Velje Gore đe se ljudi sa junaštvom zore đe i danas bogomolja sija đe je srpska lješevska nahija đe se čojstvo i junaštvo slave đe je obraz vredniji od glave. Stasao je Pavle za ratove slušajući od Skadra topove i ranjenu gledajući braću đe se kući iz bojeva vraću pa ga želja životna povede u elitne kraljeve odrede praznik petak veliki je bio kad je ratnu naredbu dobio da ka Plavu vodi jedinicu i kad vitez dođe na granicu viđe zemlju na ivici rata te se kao vrstan diplomata sa srpskijem srete prvacima da napravi dogovore s njima. Četres prve šestoga aprila kad rat poče osovinskih sila i napravi krvavu klanicu s vojskom pređe albansku granicu pa umjesto Skadru da nastavi štab naredi vojsku zaustavi nastadoše krvava vremena za državu Južnije Slovena dok u ropstvo padaju narodi Pavle Senjegoju oslobodi razočaran ka Plavu se vrati đe će hrabro pred vojnike stati i ovako njima govoriti ne smijete oružje baciti no neka vam ostane trebaće vam za skorije dane. Oficiri vojske kraljevine u srpske se slobodne planine povukoše da se dogovore kako da se sa fašizmom bore a uz blagoslov što leti s Ostroga kliče Pavle sa vjerom u Boga da zastavu razvijemo ratnu za krst časni i slobodu zlatnu. Vjerna brata dozvao je svoga iz Vinića sela malenoga i ljutoga crnogorskog zmaja pukovnika Stanišića Baja te viteza za boja krvava s ravne Zete Vuletića Sava pa sokolu na junačkom glasu prijatelju Rupčeviću Vasu od Cetinja Đukanović Blažu da mu čuva otadžbini stražu još iz Boke Đura Ivetića s Krivošija mladog Obilića po imenu Kovača Miloša pa je amber u Moraču doša za junaka Rakočević Mila da razvije sokolova krila i okupi jato sokolova Minić Ljuba, Maršana Adžića, kapetanu Leku Vujisića, Medenice bratstvo sa Crkvina i Andriju Veskovića silna. Onda zove iz Vasojevića komandanta Đorđija Lašića, Dujovića i Leka Vladića, Pečkovića Vuka iz Rovaca, iz Pljevalja bratstvo Jelovaca, sve ih Pavle po junaštvu bira, od Mojkovca Tomović Bećira, a desna je ruka Đurišiću Svetozare Dobrašinoviću. Raka Vanić Ivana Ružića odmah šalje do grada Nikšića đe Bojović Nikola ih zove s njim srditi Jovović Jakove onda primi Lukačević Voja da je spreman za ljutoga boja i s njim Rade Korda ponositi koji Sandžak od Turaka štiti te će ovi sokolovi gorski sačuvati obraz crnogorski i pred časnim krstom se zakleti pobijediti ili umrijeti. Svaki od njih u krajeve svoje slobodarski barjak razvio je oko kojih se okupljati staše oni što se od smrti ne plaše ustaničke puške zapucaše sokolovi gorski kidisaše sva je Crna na nogama Gora a pred vojskom pokreta otpora talijanske bježe jedinice Leko Lalić pro Andrijevice na Bjelašu razgoni Tijane a barjaktar Dubak Radovane širi barjak ide na Berane skupile se hrabre đurišlije boj se ljuti za Berane bije Lim zeleni u krv se oboji kliče Pavle sokolovi moji talijanske snage se predaše a Berane ponovo je naše. Stane narod oko svoga vođe a on kao nekad Karađorđe prvi ide i vojsku kuraži smrt ga neće iako je traži no ubrzo odmazda će doći sedam dana i sedam su noći udarale snage talijanske i sa njima horde partizanske starce, nejač i đecu pobili i domove mnoge popalili vatra kosi po dolini Lima i razgone narod po selima od Berana policet Nušića svud je vojska Pavla Đurišića. Brojna vojska Sila osovine s tenkovima grabi kroz doline i gradove žicom ograđuje a Đurišić Pavle odlučuje da se mora ići u planine odakle će vojska otadžbine u bojeve junačke kretati a po njem će Ostrog postati štab četničkog pokreta otpora crnogorska to je Ravna gora. Dok junački vojska otadžbine Crnom Gorom u bojeve gine komunisti kroz narod se kreću među braću unose nesreću ubijaju ko neće sa njima crni dani dođoše Srbima. Ne ostane kuće ni kućišta đe nevina žrtva ne zapišta u škripove i tamne pećine bacali su dobre domaćine sva im blaga, stoku otimali i junake stare ubijali puškonoše iz mnogih ratova satirala orgija Brozova a uz pomoć podlih izdajnika sto dvadeset osam sveštenika jednoga ubiše vladiku nedaj Bože tako ni krvniku što brat bratu svojem ne uradi sve služeći Brozu i Pijadi. Utriješe mnoge porodice napuniše jame bezdanice pa jaruge, šume i glavice, sve potoke, pećine i bare te škripove rijeke Bunare ubijaše na kućne pragove u Krečane, Točila, Borove đe su stigli i pronašli koga kasapili bili bez razloga strah sijali, mučili i klali i bratskom se krvlju opijali.

Crnu Goru u krv obojiše od očeva đecu odvojiše sestre, majke u crno zaviše da dokle se istorija piše i dok živa postoji Srbina za zvjerstva će kazivati njina za Lugove ponad Kolašina, krv od Rudog polja do Kapina, Kotor jame Kunova Prisoja mučilišta crvenih nesoja, od Mojkovca, Pljevalja, Petrovca do Tiholja, Gostilja i Rovca, Podgorice, Cetinja, Slatine, Krnje Jele, Luke Berišine, još Radovče, Vrakov i Jelače, Nikšić, Šavnik i dvije Morače đe stotine počiniše jada od Mahale pa do Boljevgrada i Sangarač, Kućišta, Crnica, Boškovina, Bretina Glavica, Prekobrđe, Grahovo, Župina, Ozrenići i Dobrilovina, Tijem tvrdi kraj Jadranskog mora onda Grbalj zlodjelo zlotvora, Bijelo Polje i Kamena Gora, Pavlov Bunar i Mrtvo Duboko s njima polje Obilić široko, Pučke Rake, Ploče Dragovića pa zloglasna Župa kod Nikšića, Ostrog sveti, Gornja Rženica, Progorović krvava grobnica, Ilijino brdo i Banjani te Maoči u krv okupani, rijeka Tara, Kosanica sveta i ostala stratišta prokleta i Bliškovo i Bašina Voda tužna groblja srpskoga naroda. I poznate koliko još ima crnih jama prepunih kostima što ih svoja razbraća pobiše maljevima lobanje lomiše i grobove kamom prosipaše gore nego zloglasne ustaše a ne braća po krvi i rodu to da rade svojem narodu. Teško doba dođe za četnike zapadoše u muke velike s jedne strane gore Talijane s druge narod od razbraće brane Pavle krenu na tvrđavu njinu u zloglasnom gradu Kolašinu đe su vođe crvene partije bile kao careve dahije tu su narod stavljali na jade bezbožnici Đido i Pijade komunisti Bosni odstupiše pošto strašna zvjerstva počiniše i poklaše narod kod Lugova, oko Tare i oko Lipova pa u sure moračke planine tu su bile kasapnice njine strašna groblja napraviše zvijeri anarhisti zvani proleteri. Komunisti povratak spremaju javlja Pavle Stanišiću Baju i junaku Đukanović Blažu da im jednom za vazda pokažu kakva kazna čeka krvopije ali sreća poslužila nije u ostroške ostaše platije na odbrani svetih moštiju da ih braća prevarom pobiju komunisti još gori postaše jer Englezi četnike izdaše a Njemačka na ruku im ide i da vođe fašističke vide glavu čiče na oku prodatu sto hiljada maraka u zlatu imala je pred njima cijenu kada hajka na četnike krenu. Na Kolašin tada udariše i Pavlovu vojsku zarobiše u logore njine uputiše a Đurišić u Strije dopao tri mjeseca tamo je ostao al od smrti uspio uteći te će junak pro Mađarske preći Crnoj Gori među braću svoju đe je prije imao u stroju sokolova trideset hiljada te ponovo ko što su nekada razviše se četnički barjaci i za Pavlom krenuše junaci. No četnička vrhovna komanda odluku će donijeti tada a koju će Pavle poštovati da se mora Bosni odstupati teško breme na pleći mu pade kad za pokret naređenje dade vazda prvi i tada je isto na najteže iskušenje pristo zalažući glavu sa ramena za spas svoga roda i imena. Vodi narod i četnike svoje kao nekad Čarnojević što je od zla bježi a gore ga čeka pred njime je lijeva rijeka đe mu zamku prave partizani no njegovi borci odabrani junački su proboj napravili i ka Rudom dalje nastavili. Iza pola godine od tada narod s vojskom preko Bosne strada kroz hiljade muka i nevolja od Rudoga do Lijevča polja zbjeg kroz ciču zimu se kreće, nema hrane, lijekova, odjeće đeca plaču na ruke majčine i padaju mrtvi u prtine dok se borba neprestana vodi progone ih Titovi izrodi i ustaše Ante Pavelića kojim nema milijega pića od te krvi Srbinove vrele, s njom se pjane zvijeri pobješnjele i sve što je više ispijaju sve žedniji i gori bivaju. Sve su oči uprte ka Draži pitaju ga đenerale kaži da li spasa i proboja ima zli nam tifus živote uzima i pjegavac podjednako hara a čiča im vako odgovara izdaše nas braćo saveznici pa predlažem neka bolesnici na ovome terenu ostaju ali svaki svojeme se kraju povratite što se može prije Pavle sa tim složio se nije. Ja ne mogu narod ostaviti da znam da ću glavu izgubiti riječ dadoh pogazit je neću s njima dijelit sreću i nesreću tu se pakla otvoriše vrata komunista kidisana brata a nebraća s ustašama kreću Pavle da bi izbjego nesreću vodio je pregovore s njima da ne preda narod krvnicima no da nađe puta ka slobodi ali kad ga slagaše izrodi njegova je vojska jurišala u boju su tijela padala a u krvi zemlja je liktala. Šta se dalje sa vojvodom zbiva ustaša ga Metikoš poziva časnu riječ i obraz zalaže a Drljević preklinje i laže mudar Pavle al ga prevariše u bedeme vojsku zaputiše oficire odmah odvojiše te oružje oduzeše njima opkoliše zgradu tenkovima. Sve ih tada svirepo pobiše i krvavom bojom obojiše mučilišta Jasenovca kleta a najveća mržnja i osveta pogodiće Pavla Đurišića sve od slugu Anta Pavelića. Jasenovac posta mu grobnica pir krvavi njegovih ubica gledao je do časa sudnjega kad su kamu zarili u njega i u čašu krvi natočili krv mu pili i njome zdravili pa na oštre bodeže sipali a onda ih jezikom lizali no vojvoda ne ispusti glasa pred prizorom strave i užasa. Najposlije ravnogorskom lsvu odsjekoše sa ramena glavu a tijelo kame isjekoše pa ga tako na vatri pekoše i vojvoda izgore na žaru kao Sveti Sava na Vračaru te umrije smrću mučenika srpska dika i vođa četnika na kamama ustaških zlotvora ko je rođen umrijeti mora smrt junaka u besmrtnost vodi vječna slava Đurišić vojvodi.

Veselin Dacić - Đeneral Ratko MladićUredi

Hej nema munje bez mutna oblaka, nema rata bez dobrih junaka, nema groma bez munje nebeske nit azbuke bez Vukove sveske. Bogomolje bez časnoga krsta nit poraza kad je vojska čvrsta, nema carstva kao nebeskoga niti tvrđe vjere no u Boga. Bez Isusa nema Božjeg sina niti hrabrosti kao u Srbina. Ta je hrabrost odavno poznata na Olimpu bogovima rata od onoga kobnog Vidovdana kada Miloš pogubi sultana il Sinđelić na čelu krvavu kada žrtvova i vojsku i glavu. I o njemu i o Ćele-kuli bogovi su na Olimpu čuli još Aresu bogu sa Olimpa desna ruka Gavrila Principa posla amber nasred Sarajeva Ferdinandu kada prosu crijeva. A na kraju 20. vijeka opet dična srpska kolijevka rađa takve ljude i junake iz povoja Jugovića majke što su kadri uteći i stići i nazvat se novi Obilići. Što imahu zašto da se rode i da stanu pod barjak slobode. Je li iko u boju krvavu zaradio neumrlu slavu i ko ratnik za vrijeme kratko ej bljesnuo kao Mladić Ratko. Sa obala rijeke Miljacke u vrtlogu deobe nebratske kad je mutnu pregazio Drinu i u srpsku stigao Krajinu za 24 sata da otvori besmrtnosti vrata. Pa mu ime ostade i slika u registar srpskih besmrtnika. Jer je ovog mudrog pukovnika srpska vila sa Dinare zvala lovorove grane generala prišila mu na dio od bluze i u srpske zaklela ga suze. I u muke starog Vujadina da odbrani slobodu Srbina a Mladić je nagorkinju vilu poslušao kao sestru milu i shvatio da se srpska koža mora branit od ustaškog noža. A kad Mladić preuze komandu upozori razvraćenu bandu nije bilo pošto prjeđe bješe al ga oni slušati ne htješe nego žure da jame dopune od Zvornika pa do rijeke Une. I da Srbe kolju kao ovce i da prave nove Jasenovce. Dželat glavni sa Kaptola hita Franjo Tuđman zvjerka manita za odbranu vještog komandanta iz ureda Pavelića Anta. Pa je hrabro kod Borova sela srpska garda Tuđmanovu srela pa vidješe ustaške bijede ej čija majka crnu vunu prede. Onda Mladić posla jedinice da zaštiti pravac na Plitvice i opkoli okruženje Zadra kao Blažo Bošković kod Skadra ratnu stazu Đujića slijedi i Dinarom snage rasporedi. Odsiječe gnijezdo bandita od Prevlake pa do grada Splita jer zna pravac da presjeći treba Dalmaciju od grada Zagreba. Pa sa srpskim snagama pohita vrhovima gore Velebita s mornaricom isplovi iz Boke odsiječe jadranske otoke da nemaju prekomorskog puta do okrilja hrvatskoga skuta. Srpski obruč sve se jače stiska od Karlovca pa do grada Siska a slavonskim Srbima je reka da zatvore pravac Osijeka. Republiku proglasi Krajinu sa sjedištem u srpskome Kninu da bi lakše pratio iz njega ej ponašanje hrvatskog hercega. Na sve tačke važne i strateške stizao je Ratko Mladić pješke jedinice izviđačke bodri kao Župko na rijeci Odri, Hrvatske je više nego pola otrgao kontroli Kaptola. Onda Tuđman izvijesti papu prekroji nam Ratko Mladić mapu pa nam biskup zapomagat poče pomozi nam sada sveti oče i pozovi zemlje katoličke da pošalju pomoći vojničke. Istorijsku imamo potrebu banuće nam Srbi u Zagrebu i zajahat Mladić jednog dana u stolicu Jelačića bana. Pred najavom hrvatskog potopa probudi se zapadna Evropa od Bijele kuće do Brisela zapadna se alijansa sprema a priznade moćna Amerika da je Mladić čudo od vojnika. Upozori vladu iz Pariza da se mora zaustavit kriza tajne službe zapadne Satane nahuškaše Bosnom muslimane. Jer da ova čuvena tromeđa ej da Mladiću udari sa leđa. Pa vojničku ofanzivu kreće muslimansko ustaško cvijeće a kad puška kraj Miljacke panu proširi se požar na Balkanu kada lonac bosanski proključa da iz njega crni đavo ruča. Slave vlada zapadnoga svijeta kada Alija... da se glasnu Medina i Meka da se jednom zavazda protjera ej sa Balkana pravoslavna vjera. Al su nade u vodu im pale Ratko Mladić kad stiže na Pale sa iskustvom iz krajiškog rata za spas časti i Srbina brata raport primi čim na Pale dođe od srpskoga Karadžića vođe. Ustale su snage Alijine od Bihaća do rijeke Drine došao je vakat ko će prije pa vremena za čekanje nije. Srpska vojska željno tebe čeka jer se Drina talasa rijeka pa Mladić je toga istog dana načinio skicu ratnog plana da se krene vojska iz Mostara da dolinu Neretve zatvara i vrhove brda Leotara Sarajevu zakuca na vrata ej za 24 sata. Neka znaju kod bega Alije srpska vojska treba istog dana da ovlada prostorom Ozrena a linija sačuvat se mora od Brčkoga pa do Prijedora. Dolinama Vrbasa i Kupe da se srpske koncentrišu trupe da bi mudra njegova taktika zadivila vojvodu Putnika i stručnjake sa vojnih nauka ej strategija ovog srpskog vuka. Mladić lično ofanzivu poče od Čajniča, Rudoga i Foče da bi mogo držati u džepu Srebrenicu, Goražde i Žepu. Bijeljinske posla jedinice u predgrađa Tuzle i Zenice ofanzivom od samo dva dana sa durbinom gleda sa Igmana. Baš-čaršiji bane u kulu i krvničke snage u rasulu. Tad se nađe Bosna u plamenu zapadna se alijansa prenu Beogradu ultimatum šalju da spriječi ofanzivu dalju i da ratne odbaci ciljeve poručuju iz grada Ženeve. Pa je tako nekoliko puta Mladić vraćan s pobjedničkog puta pa linija donese poraze radi jalove politike prazne. Pa je ime Mladića sokola ej predmet svakog okrugloga stola. Kažu njegova je sila prekršila ženevska pravila pa pritisak stiže sa svih strana na Mladića i na Radovana. Čak i Rusi od istine bježe da pomognu kada je najteže ponizno se klanjaju Zapadu o svome se zabavili jadu. Kupi Zapad zvaničnike njine pa glasa se ne čuje od Kine i grčka je vlada iz Atine na sjednici evropskoj glasala da uvedu kazne protiv Pala. Zbog masakra sa pijace Markala đe Alija lukavo kopile masakrira sopstvene civile po viđenju svjetske komisije Ratko Mladić učinio nije. Pa odluči Savjet bezbjednosti da nam dođu neželjeni gosti pa u Bosnu zemlju ukorača vojna sila svjetskih posmatrača. S izgovorom kako štite pravdu a da Srbe zabave o jadu da ih vješto pod prijetnjom metka ej gurnu u tok novog poretka. Pokušava Japanac Akaši planinskoga vuka da uplaši pa ne znaju kod gorskoga lava sloboda je skuplja nego glava. Tad Hrvati prebrodiše Savu da povrate potonulu slavu da zauzmu ravnu Posavinu i odsječu ponosnu Krajinu. Napreduje sila bojovnika uz blagoslov svjetskih pomoćnika kad nastupa njihova lijepa zajednica svjetska je slijepa. Viđe Mladić da je prijevara i da svijet mutljavinu stvara pa u kontraofanzivu krenu ej ko Živojin Mišić na Valjevu. Kad junački srete i dočeka čvrstu silu slavnog Poćoreka pa sad Mladić neodložno mora u odbranu srpskog koridora Srbima je iz Krajine bila ko jedina kucavica žila. Pa hrvatska oklopna brigada preko Save koridor napada. Moćna sila koridor napade svih rodova kopnene armade dok izvadi Mladić sablju britku i zagazi u odlučnu bitku. Pa Martiću preko veze javi da s Knindžama hita prema Savi pa linije hrvatske zatvara od Petrovca, Dvora i Drvara. Pa on bratsku pružiće mu ruku od Brčkoga pa u Banja Luku, boraca je trideset hiljada za koridor uključeno tada. Od Brčkoga do Drvara grada Mladić stiže na prve linije smrt prezire niđe se ne krije. S Mladićem je tada braćo mila i smrt crna bitku izgubila veliki je Njegoš davno reka ej takvi ljudi žive dovijeka. Srpska vojska lavovski se bori Posavina u plamenu gori ustaška je oklopna brigada u cjelini uništena tada. Kad krvnike razbi s koridora reče Mladić kako odmah mora da povede svoje jedinice na vrhove snježne Bjelašnice. Od Bihaća krenu ovih dana Dudaković munja muslimana uz podršku snaga iz svijeta sad se kaje što je odmah kreta jer mu slomi jedinice tada Mladićeva čelična armada. A svijet se sprema i prijeti da će Bosnu zemlju nadlećeti no Mladića prijetnje ne plaše odgovori mi branimo naše. Republika Srpska je država za slobodu i za svoja prava za buduće svoje naraštaje ej spremna ginut dok jednoga traje. Tad je NATO komanda priznala da nemaju takvog generala Ratko Mladić ne zna za gubitke niti ima izgubljene bitke. Nije bilo boljeg komandanta od vojvoda Prvog svjetskog rata. Nadlijeću NATO avioni pa se Mladić biljega ne kloni nego stao u vihoru rata kao David protiv Golijata srpske snage taj napad osnaži kada padoše francuski miraži. Cio svijet prijeti i laje ali Mladić zato se ne kaje Zapad poče da pritiska tada poletljivu vladu Beograda. Da dodatne pritiske izvrši i Mladića salomi i skrši da ga uzmu sa kućnoga praga ej prijete mu tužioci Haga. I ratne mu tovare zločine što je kosti branio očinje branio je srpstvo od junaka i čuvao grobove predaka. Branio je obraz i poštenje ej da ga slavi srpsko pokoljenje. I zakletvu otadžbini datu branio je u pravednom ratu al mu ratna pobjeda potonu ugovorom u gradu Dejtonu. Tad poništi jedna kap mastila sve pobjede ovog Termopila. Primio je sa velikim bolom podli poraz za zelenim stolom još se mora sklanjati sa Pala pred zvjerkama Haškog tribunala. Pred nepravdom okrenuo pleći dični Srbin i vojnik najveći ispred hajke svjetskije dželata taj pobjednik otadžbinskog rata. Bez imalo ljudskog poštovanja od prodatih duša da se sklanja ali ko je Srbin u grudima i ko obraz i savjesti ima ko je pravog nemanjićkog roda nikad ne sme Mladića da proda. Jer bi Srbi prodali sa njime ej nezavisnost, slobodu i ime. Zar prodati radi lažnog mira najvećega srpskog oficira za krvničke tuđe interese da se mrlja na obraz unese. A zbog jedne vlasti kratkovide ej pokoljenja srpska da se stide. Il je ovo trgovina možda ko sa glavom besmrtnoga vožda. Ako damo najčasnije glave Tribunalu užasa i strave po nalogu evropskih krvnika i Satane preko Atlantika prokleće nas kosti velikana iz najtežih istorijskih dana što živote položiše muške od Epira sve do Koruške. Prokleće nas potonule glave Jonskim morem iz grobnice plave sa nebesa Lazareve sjeni i viteški naši korijeni. A Mladića na nebesa s vojvodama Lazar čeka da ga sjedne međ besmrtne koji žive dovijeka.

Radovan Šojić - O Ratku MladićuUredi

Veseli se srpski rode veseli se Obiliću veseli se Boško brate barjaktare Jugoviću počni pjesmu Strahinjiću pjevat nam je danas dika dobili smo novog gvožda srpskog zmaja i vojnika. Car se Dušan Srbi, braćo iz grobnice danas diže da novome Obiliću kao bratu priđe bliže gledam kako car Dušane desnicu mu ruku steže zdravo bio srpski sine, srpska nado i viteže. Počast ti si zaslužio jer si srpstvo zadužio tako Dušan Ratku kaza kad evo ti cara Laza u lice ga Lazar ljubi da si zdravo srpski sine da mi bješe na Kosovo ne bi srpstvo da izgine Srbima te Gospod spremi a doveo Sveti Savo iz njegove đedovine srpska diko, srpska slavo. Tako Lazar Ratku kaza sa Kosova slavni vođa samo malo vreme prođe kad evo ti Karađorđa u lica se braća ljube govori mu slavni Đoko svud se priča po svijetu rodio se srpski soko koji neda da se Drina opet srpskom krvlju muti zato Srbin pored Drine može sada počinuti. A onda se Crna Gora iznenada zatalasa jer odavno ne bijaše milijega konju glasa jer se slavni Njegoš diga da pozdravi srpskog tića kao Šuja i Novicu i viteza Aleksića. Zdravo da si srpski sine pozdravlja te Crna Gora pozdravljam te ko Danila Kalamarka Miljanova to je braćo vitez srpski ime mu je Mladić Ratko Hercegovka što ga rodi i Bog sami htjede tako. Sjećaš li se srpski sine devedeset druga bješe kada Turci i ustaše svi na Srbe poletješe želja im je ista bila mora srpstvo da pogine tad zavika vitez Ratko stani malo nič'ji sine. Od Bihaća do Goražda, od Trebinja pa do Drine slavom si se ovjenčao o Mladiću srpski sine Alija te zapamtio imena se tvoga boji kad mu kažu ide Ratko strah ga smrtni tad osvoji. Jer grijehe svoje mora on platiti jednog dana gdje se đede turska zemlja od Careva do Irana papa će ti misliš pomoć da državu svoju stvoriš ne vredi ti poturice što ga dvoriš, što ga moliš. Al možda ćeš dočekati iznenada i te dane kada papa počne s tobom postit turske Ramazane to će biti onog dana kad nestane turskog roda tad će papa progovorit srećna Turci sad sloboda. Tako Mladić srpska dika brani srpstvo od krvnika, od ustaša i balija, od Tuđmana i Alija od fašista evropskije, krokodila azijskije, američke zle nemani, od zla junak srpstvo brani. Nek se zatre crno sjeme neka umre turski džihad srpskom zemljom više neće turska noga kročit nikad nek se srpski barjak vije nasred gore Romanije nek zazvone zvona divna u čast našeg srpskog sina Republiko Srpska naša odbrani se od ustaša odbrani te srpska dika srpski vitez s Kalinovika. I njegovi vitezovi što padoše za slobodu Bog neka im dušu prosti jer su ponos srpskom rodu Banja Luka i Krajina slave Ratka srpskog sina izgubiše div junaka slavnog Veljka s Vučjaka Ratko mu je orden dao mrtvog ga je milovao ne umireš slavni zmaju jer ti Srbi to ne daju. Jer junaci ne umiru slavni Veljko srpski brate Srbi će te osvetiti ustaše će platit za te onda vitez poručuje Ozren gora da ga čuje oj Ozrenci vjero stara braćo naša pravoslavna. Sačuvajte manastire Nemanjića mile naše nek zazvone zvona jače nek od muke dušman plače neka srpski sveštenici liturgiju svetu služe nek se krsti i vjenčaje to Srbima snagu daje. Nek se srpski Božić slavi nek badnjaci srpski gore nek se srpska pjesma čuje nek veselo gusle zbore i ustaše pamte Ratka još od Knina i Krajine krvnicima kad poruči ovo vaša zemlja nije. I Janković Stojan će se iz grobnice dići sade da se bori protiv tebe o Tuđmane ljudski jade kulu si mu porušio i manastir Svetog Đorđa zato će te dušmanine objesiti o zidine a Krajino srpska diko i Tepić je za te pao ustašama živ u ruke on oružje nije dao da sa njime ubijaju sve što srpskom dušom diše ali Tepić ko Sinđelić istoriju novu piše. Umrijeti ime neće oj Tepiću Sinđeliću naš sokole srpska slavo i sveti te voli Savo Hercegovci braća mila slave Ratka srpskog sina jer zaduži Hercegovce kao Njegoš Crnogorce sjećate se Hercegovci kad je vitez komandovo kad povede srpsku vojsku i udari na Trnovo tad Trnovo prekri tama svuda vriska i galama viču puste haubice pobjegoše poturice. Tad pred vojskom u Trnovo prvi Ratko vitez siđe srce mu je zaplakalo zapaljenu crkvu viđe pa se časnim krstom krsti bićeš ljepša nego prije Srbi će te uljepšati neka znaju to balije. A vremena mlogo nema Goraždu se junak sprema Turci tamo rade jade, Srbe muče, oči vade na Goraždu krv se lije velika se bitka bije navalile turske horde misle proći tu balije fašistički avioni tad pomažu Muslimane ista im je želja bila Srbe redom da sahrane džaba NATO avioni jači srpski bataljoni pobjegoše poturice niz vrleti Glavice. Onda Turci kume, mole da ih Srbi ne dotuku ljubićemo Alaha nam i Ratkovu desnu ruku slavićemo krsnu slavu i svetoga oca Savu i za Božić prase klati nemoj Ratko udarati al naivnost srpska pusta iznenada dođe tada onda Turci navališe iz Bihaća crnog grada pale, muče, oči vade i na ražnju Srbe peku to je braćo nepojmljivo ljudskom umu i čoveku. Tad junački Krajišnici pred Turčina hrabro staše srpski sine i viteže nedaj brate što je naše onda Ratko komanduje Krajina ga cijela čuje gonićemo mi dušmana do Stambola i Irana srpska nado i mladosti pred Bogom smo braćo čisti mi branimo svoju zemlju i Bog će nam pomoć isti tad se vojske sudariše lije krvca na sve strane opet papa potpomaže protiv Srba Muslimane. Džaba papa ruku pružaš da prekrstiš sa njom Srbe neda Srbin Svetog Savu niti krsta od tri prsta opet sramni avioni, sramne štuke i miraži zašto Srbe tako mrziš bezdušniče papa kaži bombarduju Srbe redom da ih satru ovih dana do jada je mili brate da su pošli na Japana malo su im avioni no rakete svoje šalju to su zemlje demokratske neka srpska djeca znaju srpsku nejač ubijate da oružje isprobate kaži meni mili brate da l to rade demokrate. Džaba sile od svijeta opet Srbin pobijedi srpska slava i oružje nikad braćo ne blijedi slava nek je herojima što su pali za slobodu jer su ponos srpskoj braći i čitavom svome rodu Hercegovac Mladić Ratko Srpkinja te majka rodi jer povede srpski narod prema slavi i slobodi vječno ćeš se spominjati i u vječnost otić pravo srpska diko i ponose uvijek nama bio zdravo.

Đorđije Koprivica - Teče krvava DrinaUredi

Kad kralj ode iz Srbije pred Silama osovine u nemilost narod pade sa bosanske strane Drine vazda žedni srpske krvi Muslimani i Hrvati propast trojne kraljevine s radošću će dočekati povadiše oštre kame u potaji što ih liše te se brzo kao sluge fašistima pridružiše pa državu napraviše koja po zlu bi poznata no i Bosnom ustaše će potpaliti plamen rata. Oko mjesta Vlasenice i podgorja Romanije kao zvijeri kidisaše na sve Srbe viđenije Haćim Babić među prve u aksanu pade njinu za spas Franju Mutveliću nudio je otkupninu prista Turčin te Haćima oslobodi iz ćelije posla sluga da ga vrate al ga niko stigo nije. No ostalih dvjesta Srba iz zatvora izvedoše bez odjeće vezane ih Rašingaju povedoše Kurtagić ih Ševko vodi gola tijela bičem bije poklaše ih noževima na ivici provalije te lobanje na komade maljevima razbijaše s leševima po podrumu krv se srpska slijevaše u avgustu četres prve Haćim Babić borbe vodi s četnicima Han Pijesak od ustaša oslobodi da napadne Vlasenicu nije čeko posle toga zavijori srpski barjak sa zvonika crkvenoga. Jezdimir se Dangić vrati s puta kralja kad isprati posle toga četnicima komandant će on postati s partizanskim oficirom Slavišom se Vajner srete Vajner kaže da četnici prave pokolj i osvete a Dangić mu odgovara zlo zlom ćemo da vratimo ne možemo s krvnicima da se bratimimo al ipak će obećanje jedan drugom tada dati da se neće tokom rata međusobno napadati. Crni đavo Bosnom zađe, kama vlada, mržnju sije da sve srpsko bez milosti jednom satre i pobije noć septembra četres prve iznad Drine kiša pada Kočarinom pokolj pravi satnik grada Višegrada to Kujundžić Avdo pali s ustašama srpska sela kuće gore, djeca pište, hara banda pobješnjela. Markovići prvi biše na krvavom putu njima Đorđa ispred porodice usmrtiše kundacima a onda su ukućane živim ognjem popalili zvona zvone dok im stopu u Višegrad odjaviše uz unuke i sinove stogodišnji Mitar gine nepomično leže tijela u lokvama krvi njine ko je probo da pobjegne rafalom su ubijali a žene su i đevojke ispred đece silovali kroz ležeke, krv i vatru vodi Avdo zvjerad svoju sprema kaznu i osvetu Mirkoviću Milivoju. Od njega su deset ljeta zazirali Muslimani kad ih gorski lav ugleda nije htio da se brani mislio je da će tako sačuvati đecu svoju al u leđa na prag kuće pucali su Milivoju šćer mu Stanu silovaše kad u nesvijest bješe pala potiljkom je od pod bila dok se bandi otimala kad su crnokošuljaši na klisuri kidisali seljani su ispred kame ka planini uzmicali Krzmanović Milivoje sa njima je u koloni a s petero đece Joka u jednoj se kući skloni sin joj Momir Čumi ode da je spasi u tom času slušajući rafal što ih sa podrumskih vrata zasu. Popadaše mrtva tijela podrumom se krv razlila a mrtvoga Radomira majka Joka prigrlila na grudi ga čvrsto stisnu nije mrtav mislila je Milorada i Dragicu pod ćebetom sakrila je a ustaša kad joj priđe Milivoje đe je reče trže kamu iz korica i grudi joj prosiječe kad crijeva nagrnuše rukama ih skuplja s krila koje bješe krv sa grudi u crveno obojila. Pun je podrum mrtvih tijela, lokve krvi i tišina dok Zoranku ćerku traži pred oči joj mukla tmina zaplakaše djeca njena pod ćebetom sama lije u utrobi vraća crijeva ranu iglom da zašije u suzama ranu svoju zašila je sa sto jada pruža ruku da prigrli Dragicu i Milorada podrum joj se ljulja, magli, podovi joj dojaviše nadut stomak kida konce crijeva joj se rasturiše Momir dođe kad se stiša pir ustaških krvoloka gleda među leševima ko da spava majka Joka. Ručicama dojke stisla Dragica joj kćerka mala jer mlijeka u njim traži glad djetetu dodijala uplakana crijeva joj je prinijela ka usnama gladna gricka a krv joj se pomiješaše sa suzama i preplašen u tom času zlo kad viđe Momir shvati da će ova strašna slika cio život da ga prati. Januara četres prve Tito vođa proletera u Bijele Vode dođe i napadne na Vajnera ubuduće s četnicima da sve veze pokidate pa sa štabom Foči bježi da ga Nijemci ne uhvate te će tako među Srbe unijeti mržnje nove da četnici glavom plate pri napadu na žljebove Čolaković riječ dade od Sokoca da ih štiti a oficir partizanski ustaše će propuštiti Kosorića Radivoja tada s leđa napadoše nasta pokolj i stradanje partizani izdadoše. U aprilu četres druge Francetić je Jure bio prema gori Romaniji silnu vojsku okupio od sjevera Nijemci kreću sa područja Rogatice a sa juga prema Foči talijanske jedinice tridest bješe tad hiljada srpskog zbjega i što prije k Višegradu sklenima traži prolaz do Srbije u Višegrad Talijani ćupriju su zaposjeli narod vrišti u panici i nadire prema skeli. Tri stotine ustanika Radomira Neškovića Nijemce vatrom iznenadi i protjera iz Drobnića no Nijemcima pojačanje tad stiže iz Rogatice prema Foči odstupiše ustaničke jedinice al u zbjegu neko reče što bijaše u zabludi ustaše su odstupile da gasimo kuće ljudi. Kad dođoše u Drobniće ustaše ih opkoliše, narod klaše a kuće im živim ognjem popališe pa odoše u Starčiće tu su narod opkolili i kuću Nikolića na prevaru popalili karahmet ih Avdo šalje tako zvijeri govoriše da im prošlo sve oprosti i odjave da im piše. Dok u kući Srbi gore odjekuje plač i vika ustaško se kolo igra, a svira se harmonika u selu su Surovići pokolj isti napravili pa su onda krvoloci prema Šljivnu nastupili popališe i Kusače, Han Pijesak, Kraljevpolje, i sam Jure Francetić je došo Srbe da pokolje. Iz Đibrija zbjeg naroda pristigao na Crkvine kolju, muče i siluju nebranjena nejač gine sto šezdeset i petoro žena, djece i staraca kolju Turci i Hrvati kao da su jedna braća četrdeset i četvoro tad na jednoj krlji pade sve Pušonje iz Đibrija dočekaše crne jade. Koliko ti ima ljeta pita Turčin želi znati kaži meni djevojčice pa te neću danas klati s osamnaest kružnih rana izbocka joj Ahmet grudi pa ustade sa đeteta da se svome jadu čudi vala vješto to uradi slušao je glas Hrvata bockajući po stomaku Anđelkinog mlađeg brata od sto šezdeset i petoro srpskog zbjega poklanoga đeca Mijat i Anđelka ostali su posle toga od bolova i od klanja Han Pijeska malog polja bježi narod progoni ga jad veliki i nevolja deset bješe tad hiljada srpskog zbjega pored Drine u aprilu četres druge ka Srbiji da se vine tri hiljade tad ustaša pritjeruje zbjeg do Drine, žene muče i siluju, nebrojena nejač gine. Djevojke se sakupljaju mutnoj vodi uz obale da se spase kako ne bi u ustaške ruke pale po desetak u grupama za ruke se drže, plaču ispred noža Pavelića u krvavu Drinu skaču Stojka viče ranjavana mitraljeskim rafalima a nestaju majke s đecom u krvavim valovima a pop ranjen u mantiji diže ruke u visine pa doziva gledajući u oblake iznad Drine car Lazare da li vidiš kako tvoji Srbi ginu đe padaju na hiljade u prokletu vodu Drinu a ti silni Mehmed-pašo Srpkinja te majka rodi otac Srbin višegradski ko ti danas Turke vodi u zločine nečuvene sa ćuprije divne tvoje da ti zatru pokoljenje sa imenom srpskim što je. Pa zar nije dosta bilo pet vijekova robovanja Drina huči, Drina guta opet zločin i stradanja a Francetić Jure viče ne ostavte popa živa zakoljite srpsko pašče Mehmed-pašu što doziva. Dervišević Šemsa cura ustaški je satnik bila vojničku je torbu punu srpskih oči napunila gazi mrtve pa im oči vadi njena oštra kama dok đevojku jednu kolju u zlu viče ustašama. Što me gleda vlaška kučka koljite je poluđeću a torbu sam napunila ne znam više oči đe ću leš do leša voda nosi žive vuče zla dubina krv je vodu obojila pa krvava teče Drina. Skela više ne prevozi, kiša pada, a grom bije al ustaška ljuta kama još prestala klati nije tek kad Nijemci u čamcima od ćuprije pristigoše presta klanje a zločinci polako se povukoše oko Drine u to doba logori se formiraše odakle se porodice u Srbiju često slaše. A Mitra su Mirkovića s troje đece tada bili u balijsku jednu kuću u Prelovo odredili Kujundžić joj četres prve silovao ćerku Stanu kad Kočarin selo njeno u živome ognju planu osta trudna pa od stida đevojka je dugo krila a onda se u mukama na čin strašni odlučila da se rodi to zlikovče ja nikada neću dati al miče se u rukama mojim neće zaplakati. Na sredini od ćuprije nekolka će trena stati slušajte me sada dobro Muslimani i Hrvati Avdo ubi oca moga rad pakosti i rad mira a ja radi pravoslavlja ubijam mu danas sina Srbija je preko Drine no vazda će s nama biti ubijajte no nas nikad ne možete uništiti. Sa đetetom nerođenim s ćuprije se Stana vinu gordo kao rajska ptica u bijesnu vodu Drinu i od Sima Radovića iz krvave zvjerovine šest sestara đevojaka u Drinu će da se vine kuku meni jadnoj kćeri vrišti majka vadi oči zar nijedne više nemam pa i ona s njima skoči. A zloglasni Zvorničani na Drinjači zbjeg čekaju satjeraše sve niz Drinu srpsku nejač da hvataju u tepsije krv skupljaju da napune burad s njima i dokažu Paveliću kako vjerne sluge ima. Kad Nešković s vojskom banu i zloglasna Žepa pade ustaše se razbježaše oružje im svo ostade u to doba zločinci su selom Strmac likovali kuće vatrom popalili i nevinu nejač klali za Srbe će Hercegovce tada teški dani doći pa Nešković s četnicima u pomoć će njima poći jedno doba ustaše su poražene progonili dok nijesu partizani sa njima se udružili no Tito je sprovodio plan krvavi sa Nijemcima te zajedno svi sa leđa udariše četnicima. A radista čiča Draže poruke je Titu slao te namjere i planove četnika je odavao pa će tako na četnike sve nevolje udariti i uz borbu prema Bosni počeše se povlačiti. Te četnika šest hiljada sakupi se pored Foče te s ljutijem ustašama u te dane borba poče Drina mutna i krvava na hiljade nosi glava svi se grabe ko će prvi da ustaške pije krvi Crnogorci Đurišića, Hercegovci Salabića, pa Bosanci Jerđevića i vukovi Neškovića. A u gradu Višegradu bjehu Nijemci i ustaše četnika se silna vojska za napada pripremaše komanda je u rukama pukovnika Ostojića koji vodi jedinice uz majora Draškovića. I Englezi tokom bitke posmatraju odredište kad četnici napadoše u strahu im govoriše gospodine Ostojiću vrati vojsku iz napada jer ovo su utvrđenja kao oko Staljingrada no Drašković odgovara nećemo se povlačiti Višegrad se danas mora od krvnika osvojiti. Preko krvi i leševa Nijemci tada odstupiše iz grada se Višegrada k Sarajevu uputiše Nešković im put presiječe na Sljemničko polje stade izginuše a tehnika četnicima sva ostade Višegradom smrad se širi mrtve stoke i lešina kuće plamte, ljudi bježe, a krvava teče Drina. No u muke zapadoše srpski narod i četnici pošto vojsku otadžbine izdadoše saveznici a ustaške jedinice koje klaše i mučiše u Titove partizane preko noći pristupiše kad đeneral Draža viđe u kakvom se nađe jadu on naredi da četnici povlače se ka zapadu mislio je da će tamo da ih sretu saveznici al nastrada silna vojska u toj strašnoj odstupnici te zloglasni Jasenovac gubilište strašno posta jer tu pola miliona poklanijeh Srba osta. Od istoka ka Berlinu zagazila ruska čizma dok Englezi Tita slave nasta doba komunizma one druge koji krstu i slobodi vjerni biše vlast okrutna partizanska širom Bosne teroriše poče era bezbožnika kao srpska zla sudbina, plače Gospod sa nebesa, a krvava teče Drina.

Kad pedeset minu ljeta od Drugoga svjetskog rata sva se Bosna uznemiri zakuca joj zlo na vrata treći put se u vijeku sa krvavim kolom kreće nastavlja se istorija tragedije i nesreće. Jedna zemlja tri naroda a nesloga strašna hara te u ognju i u krvi traži Bosna gospodara. Stara mržnja ujedini Muslimane i Hrvate kobni naum da ostvare sa Srbima da zarate. Otpadnici srpskog roda poturice što se zovu svoju vjeru izdadoše a uzeše Alahovu zalud Turci bit ne mogu a ni Srbi da se kaže Alija ih stari vodi suverenu Bosnu traže. Nesrećni im plan napravi kako do tog cilja doći s tom namjerom Muslimani krvavim će putem poći. Slave Kuran i Alaha na vjernost se njima kunu okupljaju džihadije i spremaju za pobunu te Alija prvi krenu u pakosti i u jadu da vaskrsne mržnju staru u nemirnom Višegradu. Pa zastane ispred grada na ćupriji Mehmed-paše i turskoga janjičara u mislima proklinjaše što se sjeti zavičaja kao silnik carevine i na poklon ostavi mu most krvavi preko Drine. Psovao je i Andrića koji svjetsku slavu steče te o Drini i o paši u romanu svome reče ubrzo se Muslimani višegradski okupiše i potajno sa Alijom dogovore napraviše sa terorom da se krene i oružje podijeli a u gradu srpski narod sav pobije il iseli. Prvi Murat Šabanović u mržnji se dokaziva ispred svojih poturica ruši bistu Andrić Iva ječe zurle i bubnjevi dok u glavu macom bije Alahu ekber, džihad, džihad u glas viču džihadije kad mermernu parčad biste drinski vali progutaše u dženet te Alah prima svi Muratu povikaše. Od tog dana strah zavlada uz obale mutne Drine nad Srbima teror čine poturice Alijine zgradu gradske policije u bijesu opkoliše đe se srpski policajci ispred bande izdvojiše ko zna što bi dalje bilo da im pomoć stigla nije i u strahu iz grada ih propustiše džihadije. Po selima oko Drine zaveli su teror pravi takmiče se ko će više zla Srbima da napravi mnogi Srbi odlučiše da zločinu na put stanu formiraju ratne čete i spremaju za odbranu s podivljalim zlikovcima mira moglo biti nije kolju narod i siluju a nevina krv se lije. No u gradu Sarajevu kad ubiše srpskog svata krv se proli Baš-čaršijom i raspiri plamen rata pa počeše pristizati dobrovoljci preko Drine da u mržnji obuzdaju lude horde Alijine. A Alija džihadija što ga Turci babom zovu opet ide Višegradu traži pomoć Muratovu da sa četom Muslimana pod komandu branu stavi dokle može sve niz Drinu da uništi i poplavi. I ubrzo posle toga bješe brana zauzeta tad je srpska ofanziva k Višegradu započeta tu dvanaest bješe Srba ko taoca na toj brani dok iz grada pored Drine bježali su Muslimani. Više hidroelektrane u tunelu da se skriju Murat zove u panici Sarajevo i Aliju Alija ga često moli da se brana ne otvara traži da se neodložno sa Srbima pregovara Murat viče nestrpljivo da Višegrad vojska bije ali vojni komandanti to istina kažu nije. U tom mučnom razgovoru jedno strašno doba minu babo moli, Murat viče dok se veza ne prekinu posle toga i Murat se u velikom jadu nađe sve okupi i preplašen pripremi se da izađe i ne viđe jedan ratnik u centrali da sam osta pa Fikretu Cocaliću krenu brzo preko mosta. Pa ga pita da li smije da ustavu diže brani diži, diži Fikret viče vidiš bježe Muslimani Murat skoči u bunilu do komandnog mosta stiže puče Drina istog trena kad se teška brana diže. A onda se nazad vrati slušajući strašnu jeku gleda kuće, ljudi, stoka valjaju se niz rijeku divlja voda nabujala sve u ljute guta vale dok inženjer muslimanski ne istrča iz centrale te kasarni uzamnici hitao je da što prije pomoć traži i Višegrad spasi strašne tragedije. I ubrzo s dva vojnika komandnom je mostu hito pokrenuše ploče te se Drina vrati u korito a sa srpskim vojnicima i narod se u grad vrati dok zločine Bosnom prave Muslimani i Hrvati. Sarajevom zlo zavlada a tih će se Srbi dana okupiti oko vođe Karadžića Radovana ubrzo su i na njega džihadije kidisale al se spasi i izbježe u slobodni gradić Pale. Pa okupi srpske vođe i komandu ratnu stvori da povede srpski narod za slobodu da se bori a Alija ne miruje već ponovo zlo napravi na pijaci u Markale ispred tezgi bombe stavi te kada su Muslimani u tom paklu pobijeni pred svijetom bjehu Srbi za taj zločin okrivljeni zagrajaše vele sile da se krše ljudska prava a Bosna se mimo pravde tada prizna ko država. A prokleta Amerika i evropske saveznice bombarduju neprestano hrabre srpske jedinice u plamenu ljutom gore srpska sela i gradovi udaraju moćne sile i vojnici Alahovi ubrzo su srpske snage i Aliju zarobile predaju su povlačenjem srpske vojske uslovile. Obećaše svjetske sile da slobodno vojska krene al ulice sarajevske bjehu krvlju zalivene pucali su u vojnike koji mirno prolaziše ko i vazda poturice riječ svoju pogaziše. Prevara ih skupo košta jer se Srbi osvetiše i ubrzo Sarajevo sa svih strana opkoliše bježe Turci ali mnogi srpskoj ruci pobjeć neće zovu svoje komandante da za mrtve šalju vreće. Ratko Mladić gorski soko motri okom s Romanije đe njegova vojska prođe razbježe se džihadije a sa bijelim vukovima i Knežević Srđan leti na zločine i pokolje da uzvrati i osveti kako Željko Ražnatović prelijeće Semberiju i u gradu Bijeljini slomi Handžar diviziju. I u Janji Muslimani u podrume pobjegoše kad sa gardom Arkan banu bez metka se predadoše dok Zvornikom Muslimani terorišu i strah siju Srbe straše i govore bjež'te Vlasi za Srbiju. No Srbiji predložiše da se Zvornik podijeli Muslimani ucjenjuju prvo da se vojska seli u tom trenu Arkan banu i povika među njima e neće se Zvornik nikad dijeliti sa Turcima pa rašćera djelovođe što taj prijedlog doniješe malo zatim srpske snage i grad ovaj zauzeše. U tuzlanskom garnizonu savezne su snage bile povlačenje ka Srbiji već odavno pripremile predstavnici gradskih vlasti odobriše garnizonu da odstupa i vojska se krenu gradom u kolonu. Ali riječ pogaziše krvožedne poturice i osuše strašnu paljbu na savezne jedinice četiristo muških glava ubijeno je toga dana Tuzla bješe od zločina srpskom krvlju okupana. A okolo srpska sela u nevolji teškoj biše te se narod pred terorom okupio u smoluće tri mjeseca tamo biše okruženi sa svih strana pružajući stalno otpor nadiranju Muslimana pa je onda po naredbi Radovana Karadžića stigla vojska i rašćera džihadije sa smoluća. Širom zemlje hercegove strašne borbe započinju kidisale džihadije ka Mostaru i Trebinju no srpske se jedinice sa ustaškom bandom bore što nevini narod muči i odvodi u logore i ta avet koja staše zlo ustaško da oživi napadnuće Nevesinje u velikoj ofanzivi. Mitrovdan je sveti bio odvajkada srpska slava koja dođe ustašama zla, nesrećna i krvava svuda mrtvi i ranjeni na sve strane bule pište a Alija Foči ide traži novo uporište. Od tog grada mislio je da islamski centar pravi al mu Srbi ne dadoše da ostvari plan krvavi Ratko Mladić komanduje za njim stupa vojska jaka kraj Goražda obruč kida od ustaša i Turaka i ruski se dobrovoljci u njegove čete bore uz junake sokolove Srbije i Crne Gore. Kod Brodara đe u Drinu Lim uvire kroz doline nadirahu srpskoj vojsci poturice Alijine u tunelu koji vodi ka ulazu drinskog mosta jedanaest Srba tada u blokadi turskoj osta. Na predaju Turci zovu no se Srbi ne predaju plamte zrna i rafali mlade borce ranjavaju i bombe se kotrljaju sa ulaza od tunela grme strašne eksplozije hara banda pobješnjela. Petog dana da im pjeva dovedoše hodžu s njima šestog tunel ispuniše sa bojevim otrovima a starice srpske majke dovedoše sedmog dana da pjevaju pred tunelom sve za merak Muslimana. Jedan borac žeđi rane nije mogo izdržati uze pištolj i odlučno samom sebi život skrati već deveti dan i jesu teške rane previjene kad odluči Slađan Simić iz tunela da se krene kroz stotine teških muka izađoše sedmorica i prođoše položaje do srpskije jedinica jedan osta u tunelu ne izađe tada s njima nije htio ostaviti svoga mrtvog pobratima i tursko ga zrno nađe dokle svoga brata pazi pade mrtav ali svoju čvrstu riječ ne pogazi. Svuda pokolj i stradanje a nevina krv se lije no najviše Srebrenicu terorišu džihadije a zlikovac Naser Orić vodi trupe Alijine ka Srbiji narod bježi u panici preko Drine na Petrovdan ka Srbima ofanzivu strašnu krenu gine narod a sva dobra nestaju mu u plamenu. Bratunac je u to doba tugovao u crnini zbog pokolja koji prave krvoloci Alijini pa Kravicu napadoše baš na Božić godec sveti i mnoge će porodice oštrom kamom zatrijeti. Ratko Mladić srpski soko posle ove kasapnice Srebrenici i Turcima krenu svoje jedinice vukovi su drinski s njima i gardista dosta ima pa četnici iz Srbije sa bijelim orlovima pusta sela Srbi gaze džihadije što spališe pored Žepe strašni prizor zla njihovog opaziše. Đe đevojka s dvadest ljeta na ražnju je nabijena sva joj koža ispucala ljutim ognjem zapaljena Naser bježi a Alija američku pomoć ište uzalud Ratko Mladić već stupio na bojište. NATO traži da to bude zaštićena neka zona zato šalje sa trupama generala Moriona ali Ratko to ne sluša nego hita k Srebrenici za njim biju džihadije hrabri srpski osvetnici od pravedne srpske ruke tu ginuše poturice dok je jednog Muslimana sjećaće se Srebrenice. A nek Srpska Republika istoriju slavnu piše s Karadžićem i Mladićem što joj ime proslaviše.

Milomir Miljanić - Ultimatum Bosna i HercegovinaUredi

Ej po Bosni i Hercegovini kazaću vam šta se tamo čini sva se ološ na Srbe nadvilo da bi srpstvo u crno zavilo ustadoše Turci muslimanci nisu Turci već poturčenjaci što se kaže prava je istina ej poturica gori od Turčina. I oni su prešli u ustaše da se krvi nasisaju naše žare, pale i progone raju na hiljade u jame bacaju osobito u gatačkom kraju i duvanjskom kletom zavičaju i dan danas tu im trunu kosti zato što su srpske narodnosti. Gacko ravno i Livno i Duvno postadoše za vještice guvno osobito u Širokom Brijegu đe se guje i akrepi legu đe se fratri s puškama ponose pored krsta i noževe nose pa se krvlju nevinoga slade posle toga mole se i kade. Ej pa je vila dalje govorila gledala sam jada svakojega jada mnogo, evo još jednoga jedna majka ulicom plakaše mrtvo srce svog sina nosaše što su joj ga ustaše zaklali pa joj srce svoga sina dali rad' toga je poluđela stara pa s mrtvijem srcem razgovara. Jaoj moje srce probodeno što si tako tvrdo i studeno ja sam stara Jugovića majka a ti srce Damjana junaka đe si raslo đe si ustrgnuto raslo si u tobolcu mome ustrgnuto u jadu srpskome. Joj Bože ko to trpjet može stoji jeka od srpskog leleka pišti raja morem uzdisaja bijeda se opisati neda srpska seja grozne lije suze sve što valja u logor se uze da tamnuju i podnose muke da im lome i noge i ruke da sažale zato što su živi jadni Srbi ni dužni ni krivi. Ej bolesti ih osvojiše razne srpski logor hoće da isprazne žalosno je pogledati bilo jedan drugom umiru u krilo mrtve oči glede u oblake mrtve ruke udrme junake mrtva glava jezik progovara zbogom ostaj srpska majko stara. Draga sejo donesi cvijeće moga groba niko znati neće vjerna ljubo hrani đecu moju kad odrastu da stanu u stroju ej za vitešku otadžbinu moju.

Vlastimir Barać - Pokrsti se AlmedinaUredi

Prohujaše ratni dani i vrijeme dođe mira ali jedna strašna priča u srce me moje dira iz strašnoga prošlog rata kad balije i ustaše na krst časni kao zvijeri krvoločno kidisaše da unište pravoslavlje i ostvare želje stare da zlobnici Alahovi srpskom zemljom gospodare. Pa odlučih da zapjevam da me pusta želja mine nego braćo poslušajte ovu pjesmu od istine. Kad se Bosna suočila sa vihorom teškog rata ustao je srpski narod stanuo je brat uz brata svi su spremni i odlučni za boj ljuti što se sprema shvatili su da života s balijama više nema. Najprvo se Sarajevo u plamenu ratnom nađe zametnu se boj krvavi mnogi ne zna što ga snađe boj se bije na sve strane od Goražda do Kupresa sva se Bosna od tutnjave i velikog jada stresa. Na svakoj se stopi gine širom zemlje hercegove narod bježi ispred noža i zbija se u zbjegove ali mnogi ne uteče ustaški ga nož dohvati ponovo se pune jame, otvaraju kazamati pod Kupresom tvrdim gradom danima se bitka bije ustašama pripomažu ljute handžar divizije u krvavom tome boju na stotine mrtvih osta velikih je vitezova neka im je zemlja prosta. Ranjenici pomoć traže na vratima od Kupresa crveni se megdan polje svud gomile ljudskog mesa jedan ranjen srpski borac u mukama pomoć ište nema nikog da ga spasi sam je ost'o na bojište. Rafal ga je pokosio slomio mu desnu nogu ali ruke nebu pruža i višnjem se moli Bogu da ga spasi od nesreće ili da mu skrati muke da ne padne u ustaške krvoločne grešne ruke. Već mu snaga na izmaku po lokvi se krvi vuče grdno žali što balija do kraja ga ne dotuče vjetar goru razgovara sunce klonu na zapadu a Radmilo od Kupresa i poslednju gubi nadu da će više doma viđet staru majku, sestru, brata i da će mu kosti ostat pod kupreška tvrda vrata kad aveti muslimanske napadoše iznenada kuće pale i smrt siju zarobiše mladog Rada. U Viktor ga Bubanj vode logor smrti i užasa đe umire svaka nada đe mnogima ne bi spasa tu je muke Isusove srpski junak podnosio ali vjeru pravoslavnu pogaziti nije htio šest mjeseci proveo je u Viktoru zloglasnome đe se žive oči vade i junačke kosti lome no Radmila u nesreći bal posluži iznenada i jedne noći u logoru pojavi se bula mlada bolničarka u logoru bješe mlada Almedina kao da je Đulage bega il' Atlagić Huseina no ni tada ne bi mogla biti ljepša ni zgodnija i ljepoti se njenoj divi sarajevska turadija. Plave kose razasula niz bijele bujne grudi nije čudo ljudski razum zašto često i poludi a tijelo božanstveno ukrasila skupa svila i rimski bi papa rado sa njenoga ruč'o krila lice kao u princeze bez pudera i pomade oka ne moš odvojiti od Sarajke bule mlade. No i nju su jedne noći na dežurstvu u tamnici silovali i mučili Alijini bojovnici od tada je Almedina tursku vjeru pogazila i kovala plan osvete da bi dušu umirila no Radmila svezanoga Almedina kada viđe začudi se i zamalo sa pameti da ne siđe pa ga gleda sa čuđenjem dok suzama nema broja a Radmilo progovori Almedina željo moja. Dopao sam teških muka moja školska drugarice Alaha ti jedinoga izbavi me iz tamnice ili daj mi otrov neki pa mi skrati ove muke tada bula drugu svome oko vrata sklopi ruke na zlu mjestu nađosmo se sad narodi naši rate ko se ovom jadu nad'o kada sam te zvala brate. Učiniću sve za tebe najbolji si drug mi bio a to što si sada ovdje znam da nisi zaslužio i mene su silovali i mučili jedne noći meni ovdje mjesta nema i biću ti od pomoći nepravda me mnogo boli i moja je duša prazna no se nadam da će i njih zaslužena stići kazna. Rade bulu primi sebi kao melem nasred rane ona mu je zadnja nada da mu sunce opet grane pa planove oni grade kako da se od zla spase dok Miljacka voda huči u krvi talasa se poslije mnogo vijećanja dogovor su učinjeli u tamnici da ne smije zateći ih dan bijeli teškom mukom okove su poskidali sa Radmila ali želja za slobodom od svega je jača bila u bolničko odijelo presvuče se Rade mladi Almedina bješe spremna sve za ljubav da uradi a kad stražar zadrijema i sanku se pustom preda Almedina nož poteže i kroz srce probode ga krv poteče turska vrela bula se smije mlada osvetila svoj je ponos pa za ruku zgrabi Rada povede ga u noć samu kroz prolaze sigurnije na kapiji od logora ustavlj'o ih niko nije da su oni bolničari mislile su turske straže još jednom se pokazalo da hrabrima Bog pomaže. Noć je tamna i stravična od boja se Igman stresa a Turkinja privija se uz junaka sa Kupresa pritisle je misli teške s čežnjom joj se bori duša i odluči srce svoje iz njedara da posluša pa Radmilu bula zbori srce ću ti svoje dati iako smo druge vjere to nas neće sputavati odričem se ja Alaha, turske vjere i Kurana jer odavno moj viteže naša krv je miješana a Radmilo iz njedara vadi mali krst od zlata pa ga pruža Almedini ona Božji dar prihvata pa na grudi krst privija što u punom blista sjaju poljubi ga bula mlada po srpskome običaju. Prekrsti se sa tri prsta vo ime Oca i Sina i Svjatoga Duha amin izgovori Almedina. Radmilo se buli divi iz grudi mu uzdah krenu pa poljubi u obraze tu lijepu mladu ženu zajedno su sačekali da bijela zora svane pa Radmilo u tom času u dvi vatre zapretane pa kad sunce na istoku svoje zlatne zrake prosu sa usana Radmilovih Almedina pije rosu. No je vakat putovati jer su blizu turske čete a oružja ne imahu osim male bajonete sa kojom je Almedina rasporila Muslimana a do srpskih položaja treba hoda bar dva dana morali su Igman preći da bi stigli do slobode đeno hrabri Romanijci za krst časni bitku vode. Dvije noći i dva dana pješačiše uz planinu dok stigoše među braću đe slobode sunce sinu sa divljenjem srpski borci mladu bulu pogleduju ljepoti se njenoj dive potajno joj namiguju sve bi dali samo kad bi u zagrljaj njihov pala ali znaju da se bula mladom Radu obećala. Pa povede Rade bulu svome milom zavičaju plotunima iz pušaka saborci ih ispraćaju kad pro praga suđenoga zakorači mlada bula od ljepote sva zasija Radmilova tanka kula zapjeva mu stara majka nije čudo kako neće sina joj je Almedina izbavila iz nesreće pa je stara blagosilja dok suzama nema broja poljubi je pa joj reče ti ćeš biti snaha moja svoje vjerske običaje ako nećeš ne ostavljaj nek' odluči volja tvoja pokrsti se ili klanjaj ali niko mog'o nije pokolebat volju njenu krst poljubi u crkvu pokrsti se u Jelenu. Pa se vjenča gorska vila sa sokolom sa planina pokloni mu dar najljepši Jovana mu rodi sina ali rat se rasplamsava na svakoj se stopi gine Rade ode među braću na braniku otadžbine a Jelena na dom osta da Jovana sina hrani ne sluteći da im opet primiču se teški dani dok na selo jedno veče Muslimani napadoše spržiše ga do temelja i svu čeljad odvedoše Radmilovu majku staru objesiše kraj bunara pa Jelena uzalud se hatibima otimala kada pođe da Jovana od dušmana turskih spasi po glavi je kundak stiže stopošta se po terasi na grudi joj krst zasija Turčin priđe da ga skine on zasija čudnim sjajem i nestane u visine prepade se ture mlado stade srce u baliji spremaše se da utekne dok ne začu plač dječiji. Pa ulete u odaju primače se kolijevci i Jovana malog zgrabi od nepunih šest mjeseci nećeš vlašče kunem ti se više gledat bijela dana a Jelena u bunilu ču prijetnju Muslimana iznemogla sva u krvi pokušava da ustane ali ljubav roditeljska pobijedi ljute rane pri ruci joj pridesi se ona mala bajoneta a proključa bijes u njoj kada začu plač đeteta taman ture isukalo iz korica nož krvavi a dijete od straha se u sopstvene suze davi a Jelena primače se iza leđa Muslimanu i u vrat mu nož zabode on k'o trula klada panu. Pa u jadu velikome ona ščepa svog Jovana ali dolje ispod kuće čuje graju Muslimana kad u jadu velikome sa prozora skoči dolje viđe kako jedan Turčin Radmilovu sestru kolje al' ne moga da je spasi jer je odveć bilo kasno a da i njih isto čeka bilo joj je dobro jasno noć je tamna od nesreće i turskoga noža spasi da svijeća njihova se zanavijek ne ugasi no je rane grdne bole ali neće da se preda zbog voljenog svog Radmila i njihovog mladog čeda. Bješe svesna da prolazi kroz stradanja i golgotu ali moto njezin bješe sve izdržat u životu sjetila se kume svoje Muslimanke sa Mokljena k'o rođenu sestru svoju prihvatila ta je žena no Jelena nije smjela da istinu kaže pravu morala je da se snađe da izvuče živu glavu pa Jovana sina svoga Almirom je ona zvala tri godine uspješno je tajnu svoju prikrivala svom Radmilu Jelena je uistinu vjerna bila pa je nije sve vrijeme muška ruka dohvatila s vojnicima UNPROFOR-a potajno je jednog dana napustila dom kumovski i krenula put Igmana tu Radmila svoga nađe jedva ga je prepoznala brada mu je nečešljana do pojasa dohvatala kosa pala na ramena pogled vučji ispod vjeđa pogledati strašan bješe kao Srđa Zlopogleđa. Automat u desnicu stari ratnik čvrsto stega dokle Jovan i Jelena nađoše se ispred njega kad ih viđe ne mogaše on očima da vjeruje prekrsti se i Gospodu velikom se zahvaljuje Bože dragi sa nebesa na svemu ti danas hvala a Jelena već bijaše u zagrljaj njemu pala među vojskom nasta slavlje šeluk čine iz busija Rade sina prigrlio Jelena srećom sija dan slobode svima sinu na gubitku svako bješe a Radmilo i Jelena novi život započeše.

Milomir Miljanić - A od Haga ne ostalo ni tragaUredi

Ej zapjevaću pjesmu iz inata i spomenut svog Srbina brata koji bitku sa nepravdom bije radi srpstva i radi Srbije rad' istine i potomstva radi da saznaju naraštaji mladi kako treba i kako se mora otadžbina branit od zlotvora zato pjevat imam jaku želju o srpskome vojvodi Šešelju. Slobodarskom idejom predvođen, uman, hrabar i od Boga vođen rođen tamo u ljutom kamenu đe su znali slobode cijenu Hercegovci tvrđi od kamena kroz sumorna i strašna vremena Vasilije svetac đe se rodi tu đe narod sa strahom vodi da posjeti ovo sveto mjesto tu je Vojo dolazio često ko dijete dušu napojio i duhovnu hranu okusio. Bog mu dao dara svakojaka pametnijeg i boljega đaka nije bilo to je Božja volja otkako je Popovoga polja. A najbolje pokazo je znanje kroz sve dalje svoje školovanje i najbolji do kraja ostade dok najmlađi doktor ne postade te profesor univerziteta posta prije dvadest sedmog ljeta. U nedoba Brozovog vladanja i velikog srpskog postradanja mladi doktor da prećuti neće u misiju nemoguću kreće protiv strašnog Brozovog režima hrabrost, umnost i pregnuće ima protiv sile da se pravdom bori ej za ideju spreman da se bori. Posle svega Brozova je želja da osude doktora Šešelja na robiju od osam godina kao primjer ostalim Srbima da ne smiju podignuti glave u zla doba Brozove države. Mirno Vojo presudu prihvati u Zenicu ode robovati u zloglasnu i strašnu aksanu najmudrija srpska glava panu. I to Šešelj izdrža stojeći nema toga ko je mogo reći da se doktor na šta požalio ili da je za milost molio ili da je dirnuo nekoga za vremena tamnovanja svoga. Kad pri kraju dvadestog vijeka nad Srbijom vila zaleleka rat krvavi preko Drine planu doktor Šešelj među prve stanu hrabri Srbe i šalje poruke da se brane od ustaške ruke da ne pušte da se ne ponovi logor smrti Jasenovac novi. Dobrovoljci hrabri radikali u odbranu otadžbine stali brane svoju svetu đedovinu brane srpsku Bosnu i Krajinu i svetinje srpske hrabro brane Obilić im ne bi našo mane. Obilazi Vojo svoje borce radikale hrabre dobrovoljce i ostale srpstva branioce govori im da svi dobro čuju da njegove riječi poštuju ne smijete s uma smetnuti i nek vam je stalno na pameti Srbin zločin činiti ne smije ej to u srpskoj tradiciji nije. Jer to nikad nijesmo činili grešni bi onda pred Gospodom bili rat prestade a Krajina pade u njoj srpskog uva ne ostade mirotvorci nesreću smisliše da Srbinu tamo nikad više ne osvane dan slobode drage jer sam Srbin ne imade snage da se bori protiv Zapada uzalud mu u pravdu se nadat. Ej Vojo Šešelj sad se oglašava davno je srpska ostala država u kandžama prokletih ustaša da je sveta obaveza naša da vodimo borbu neprestanu za sve Srbe što su na Balkanu da državu veliku odbrane da dušman dođe u teške dane. Srpska muka i srpska nevolja od Lazara i Kosova polja prati Srbe kao anatema nikada sloge ni jedinstva nema najbolji su založili glavu ej za krst časni i svoju državu. Ej pa Vojislav tijem putem krenu da sa Srba strašnu anatemu skine i svojom glavom plati istorija mora zapisati neviđenu hrabrost ovog džina i velikog srpskog roda sina. Ej mislili su brate Vojislave da ti dođu glave i smišljaju na svake načine da to sramno djelo i učine ne htjedoše vlastodršci mali jer su dobro viđeli i znali da bi mnogo majka zakukala od hrabrije srpskih radikala. Onda nove planove skovaše ne bi gore radile ustaše da novome gazdi se privole pa haškog tužioca mole da Šešelja s političke scene skloni odmah i u zatvor stavi da mu odmah poradi o glavi. Novi je režim od njega se bojo jer u javnost iznio bi Vojo sva nedjela, pljačke i prevare što činiše bezbožne fukare sve pod plaštom demokratskih prava postadoše narod i država zaštitnici nemorala. Ne htje Vojo pred njima uzmaći nego srpskoj poručuje braći idem u Hag da Srbiju branim i tribunal haški da sahranim. Radi boraca palih za državu i rad' onih što dadoše glavu za ideal srpstva i slobode i rad' onih što kosti nalaze svoje đece bosanskim brdima a neznanih i znanijeh ima. Zbog hiljada izgubljene sreće zato Šešelj odustati neće dok svijetu ne kaže istinu da im duše na nebu počinu. Kreće u Hag ponosno i smjelo da zastupa srpstvo vascijelo masa ljudi isprati Šešelja svima ista na usnama želja da se zdravo vrati što prije iz proklete zemlje Holandije. A supruga sa četiri sina ispraćaše svoga domaćina gleda suznih hiljade očiju gleda Vojo svoju familiju jer je tešku donio odluku ide pravo u čeljusti vuku. Da mu sude oni što ga tuže teško im se spuštiti na uže rođen da se do poslednjeg bori zna ničija do zore ne gori možda Gospod ovako je htio pa je Vojo mirno prihvatio taj izazov golemi i teški pa odluku donese viteški da državu davno posustalu u haškome brani tribunalu. Reče Šešelj prije nego krene braćo, sestre poslušajte mene dok se vratim ja iz Tribunala Tomislav je vođa radikala. Slušajte ga kao oca svoga jer napretka ne ima bez toga on je glava kuće i nek vam je vazda ubuduće na pameti samo jedna miso nije Njegoš uzalud piso njemu sada čitav svijet se divi blago tomu ko dovijeka živi. Braćo Srbi čuvajte živote otjerajte lažne patriote i tobožnje nove demokrate da se nikad na vlast ne povrate. Izdali su i srpstvo i Boga pa moraju platiti zbog toga a mi ćemo to je Božja volja odvojiti žito od kukolja. Ode Šešelj a ostade nada da će pravda silu da nadvlada da će pamet nadvladat ludilo svakome je vrijeme sudilo drugačije nikad bilo nije vidjećemo ko se zadnji smije. Vojislave u Hristu Srbine Bog veliki s nebeske visine nek te štiti i neka te čuva od ludoga vjetra koji duva sa Zapada put tvoje Srbije. Pozdravljam te moj Srbine brate sa guslama koje mnogo pamte guslar koji srpskom rodu služi blago tome ko pjesmu zna da složi.

Referendum u Crnoj Gori 2006.Uredi

Šta se danas Crnom Gorom kreće Crna Goro crno ti proljeće dvadest drugog maja što osvanu po tom ćeš se spominjati danu dve hiljade šestu i proljeće Crnogorci zaboravit neće Crna Gora kada se izgubi njen je Milo Đukanović ubi vatikanski i albanski sluga, ljudski jad i velika kuga, ko dozvoli Milu nesrećniku da prkosi Njegošu pjesniku. I da braću zavađa i svađa nek ga pravda sa nebesa gađa taj najveći švercer sa Balkana prljav novac dobi od dušmana referendum treba da dobiju crnogorsko srpstvo da razbiju pa on srpske prima krvoloke uz počasti državne visoke otkud ovi jadi da se stvore stiže Čeku nasred Crne Gore. Krvavih je do ramena ruka cijelog srpstva vila nam zakuka srpsku djecu po Kosovu klao od Mila je počast dočekao ko Branković na Kosovu prije istoriji sakrio se nije i Mila će istorija znati srpski će ga narod proklinjati. Boji li se Petra Cetinjskoga i svetoga sveca ostroškoga sve pogazi sveto ime srpsko nek mu je prokleto Vukotiću i slavni Njegošu što bi danas rekli ološu te Danila crnogorskog knjaza ne bi smio pomolit obraza niti ima časti ni obraza i pogani časnoga prestolja nije samo tvoja Crna Gora. I Jevrema Brkovića jada Crnoj Gori jade stvara sada kao soko sa nama u gori slavni Pavle Đurišiću zbori Drljevića opet imaš jada kuku tebi Crna Goro sada izdajnika koji nema časti Crna Goro velike propasti. Zove vila srpskoga pjesnika oj pjesniče slavni mučeniče daj mi pričaj uz strune gusala kako nova nacija se stvara Crnogorci svi su Srbi bili jesu li se možda isturčili uze pjesnik gusle preko krila poče pričat što ga pita vila sestro vilo ne pitaj za muku ni za našu neviđenu bruku. Brozova je tu najviše šapa vatikanskih namaknula kapa reče Tito čujte Crnogorci Nemanjića nijeste potomci a naciju ja ću vama dati Srbija se mora razorati daću vam lance od čelika to su bile riječi krvnika. Neće imat izlaz k na more ostanuće bez Crne Gore bez Kosova i bez Vojvodine neće sunce više da im sine vatikanska tako kaže karta vi nemojte Srbina za brata postaćete Crveni Hrvati Vatikan će državu im dati tako Tito sve po planu radi dva rođena brata zavadi. Pa njegovi vjerni poslušnici crnogorskog roda otpadnici Njegoševu kapelu srušiše Crnoj Gori glavu odrubiše pa vladici mauzolej prave crnogorske usijane glave po naredbi Broza i Pijade crnogorski komunisti rade ako hoćeš biti komunista prvo moraš pljunuti na Hrista na krst časni slavnijeh predaka i na život svojih potomaka komunisti majstori su stari kako nova nacija se pravi. Kada Boga u čovjeku nije uzalud su pare i nacije sveštenike hapse i progone srpstvo u ponor da tone sve to Milo s Jevremom dovrši junačka se Crna Gora sruši. Tako Milo svjetska lisičina nemajući drugoga načina poče pljuvat protiv Boga tvorca da sin svoga ne poštuje oca pa dovodi lažne sveštenike Bože mili bruke prevelike sa Lovćena srpska vila zbori vratite nam kapelu zlotvori jer nas Njegoš iz groba doziva nedate mu počinka ni mira pa će službu vladika da služi da Srbima bratsku ruku pruži da izmiri braću zavađenu u ovome teškome vremenu. U Vijencu Njegoš napisat znade pa posvetu Karađorđu dade i oni su uvijek željni bili da se cijelo srpstvo ujedini a to ovi izrodi ne znaju i Vijenac gorski ne čitaju no čitaju Tita i Engelsa ne vjeruju u Boga s nebesa da Mirošu Neđejiću kažem ispod tvoje mantije se laže mračni su mu pomiso i duša kuku onom ko Miroša sluša. Slavni Vlado sa Lovćena zbori šta će lažni Miroš Crnoj Gori službu služi Milu i Jevremu, Maroviću i Vujanoviću sa njima je Novak Kilibarda luda starca i velikog jada najveći je Srbin nekad bio sad ustaški zanat izučio. Te izrode ne rađaju majke da nazuješ čelične opanke ne bi takve pronašo lažove izdajnike slavne Crne Gore daj trebješki piši Radovane zašto svoju okaljaše vjeru ko Branković nekad za večeru. O Cetinje srpska perjanice Njegoševa slavna prestonice sa tobom se Srbin ponosio dok je krvlju poljane rosio i u srcu svome te nosio kolijevko junaka i ljudi zašto danas Cetinje poludi danas pjesme Cetinjem se čuju da se srpske glave odrubljuju da se srpske spaljuju svetinje što ustaško postade Cetinje sveštenici srpski su na meti svakom od njih opasnost prijeti od strašnoga ustaškog terora nad Cetinjem svanu crna zora navališe Crveni Hrvati srpske crkve redom otimati hoće papu u ruku da ljube oj Cetinje sram neka te bude. Poturica gori od Turčina reče Njegoš ljudska veličina tako ovaj referendum minu i donese stradanje Srbinu zabraniše braći iz Srbije da glasaju protiv tiranije oni pravo glasa ne imaju dok ustaše zemlju otimaju sad nemojte kleknut Crnogorci vi slavnoga Njegoša potomci i ova će nesreća da mine nestanuće Mila i družine i srpskoga krvnika skinućete lance od čelika porobit vas Turci ne mogoše niti jedna sila svijeta neće moći ni avet prokleta što se danas Crnom Gorom kreće zadugo im ovo biti neće. Nek se sloga među braću vrati vi nijeste Crveni Hrvati nego slavna svetosavska loza pogazite i Mila i Broza sjetite se Mašana iz Zete zaludu mu izrodi prijete na zlato im i dukate pljunu pokoljenja s njim će da se kunu jer se obraz kupiti ne more on je ponos srpske Crne Gore svitaće nam opet vidovdani trebaće nam ljudi odabrani jer će prije presušiti more nego nestat srpske Crne Gore. I dok sunce sa istoka sije biće Crne Gore i Srbije jer krvnici to moraju znati ne mogu se braća zavađati i niko ih rastavit ne more dokle sviću na Durmitor zore dok je Rusa i dok je Mojkovca i Vučjeg Dola i Grahovca dok je svetog sveca ostroškoga i svetoga Petra Cetinjskoga srpska braća zajedno će biti ne može ih niko rastaviti kad se Njegoš vrati na Cetinje što mislite onda avetinje i Božja pravda će vas stići ne može se protiv Boga ići. Neka gusle Crnom Gorom gude Crna Gora neka srpska bude kao što je oduvijek bila ne prćija nekrštenog Mila neće postat ustaška država štogod rade sve im je badava čast i obraz nedaj Crna Goro najljepša će zora svanut skoro pjevat će se pjesma najmilija Crna gora i bratska Srbija neka žive na hiljade ljeta dok je ljudi, dok je svijeta.