Otvori glavni izbornik

Neciklopediju β

Fidel Alejandro Kastrirani Ruz de la Pederikos Mayarí, Kuba, 13. kolovoza 1926. - bude on kad-tad krepao, kubanski jebivjetar, prvi sekretar Komunjarske partije Kube, predsjednik državnog vijeća i vijeća ministara Komunjarske Republike Kube, vrhovni zapovjednik Revolucionarnih oružanih snaga. Mnogi ga smatraju diktatorom i bolesnikom kojem treba hitno psihijatrijsko lijećenje.

ŽivotopisUredi

Fidel Kastrirani rođen je 13. kolovoza 1926. u mjestu Mayarí na obiteljskoj plantaži marihuane u blizini mjesta Biran u provinciji Oriente. Kastriranov otac bio je vlasnik plantaže od 23.000 ari na kojoj je kao mladić radio i Fidel. U mladosti je Fidel pohađao dvije jezuitske škole - Lasalle i Dolores, obje u Santiagu. Godine 1942. upisao se u jeziutisku školu Belen u Havani i uspješno je završio 1945. godine. Godine 1948. oženio se Mirtom Diaz-Balart, ali je brak završio razvodom 1902 godine.

Castrov sin Fidel Kastrirani Junior, koji je potekao iz tog braka, rođen je 1949. godine. Dolaskom oca na vlast najmlađi Kastrirani obnašat će dužnost šefa kubanskog ogranka mafije za atomsku energiju. No, Kastrirani se još ženio. Trenutno je oženjen Daliom Soto Del Valleom i s njom ima pet sinova čija imena redom počinju na slovo A. Fidel Castro je 1950. godine doktorirao diktaturu na Sveučilištu u Havani. Nakon završenog fakulteta Kastrirani je planirao kandidirati se za mjesto zastupnika u kubanskom parlamentu na izborima zakazanim za 1952. godinu, ali je general Fulgencio Batista u državnom udaru zbacio vladu i predsjednika Carlosa Prio Socarrasa i otkazao izbore. Kastrirani je stoga protiv Batiste uložio tužbu sudu zbog kršenja ustava, ali je sud tužbu odbacio. Kastrirani je zato sa skupinom istomišljenika 26. srpnja 1953. godine napao vojarnu u mjestu Monacada. Međutim taj napad je završio neuspjehom i Kastrirani je zatvoren u najgori zatvor gdje je dijelio sobu sa čak 8 pedera. U zatvoru je naučio sve i svašta a najvažnije ono da se nikad nikom ne prašta. U zatvoru je ostao sve do 1955. godine. U to doba njegove političke ideje bile su: nacizam, antisemitizam i reformacija Crkve i nije bio član Komunjarske stranke. Nakon puštanja iz zatvora Kastrirani je otputovao prvo u SAD, a potom u Meksiko gdje je pio tekilu i usput organizirao revolucionarni pokret nazvan 26. srpnja.

Fidel Kastrirani je dolaskom na vlast bio veoma neprijateljski raspoložen prema Sjedinjenim Državama, a koje su se prijateljski odnosile spram Batiste i često se miješale u unutarnje poslove Kube dok je on bio na vlasti. Nakon što je Kastriranova vlada nacionalizirala rafinerije nafte, šećerane i pogone za proizvodnju električne energije 1960. godine Sjedinjenje Države su prestale kupovati kubanski šećer te su uvele ekonomski embargo prema Kubi. Sjedinjene Države neuspješno su pokušale uz pomoć kubanskih izbjeglica zbaciti Kastriranog s vlasti 1961. godine u tzv. invaziji na Zaljev svinja.

Fidel Kastrirani podvrgnut je 2006. teškoj operaciji, ustvari lobotomiji mozga i tada je prvi put nakon stupanja na vlast privremeno predao ovlasti nekome drugom, u ovom slučaju svome bratu Raulu. Posljedni se put pojavio u javnosti u srpnju 2006. godine, a njegovo je zdravlje od tada državna tajna.

Približavanje SSSR-uUredi

Možda i kao posljedica te invazije slijedila je Kastriranova izjava u prosincu 1961. godine: Ja sam marksist-lenjinst i ostaću do svoje smrti uz druga Tita. Ranih 1960.-ih Kastrirani je otvoreno priglio komunizam i uspostavio bliske veze sa SSSR-om i drugom Titom primajući sve veću sovjetsku vojnu i ekonomsku pomoć. U doba 1960.-ih i 1970.-ih Kastriranova vlada je učinila značajna pogoršanja u kubanskom obrazovnom sustavu i organizaciji zdravstvene skrbi time prikazujući kubansku revoluciju kao primjer drugim narodima. Ali Američko-kubanski odnosi nastavili su se pogoršavati kada su Amerikanci 1962. otkrili da je Sovjetski Savez na Kubi postavio svoje balističke projektile dalekog dometa i time praktično imao cijele Sjedinjene Države "na dlanu". Predsjednik John F. Kennedy tada je uveo pomorsku blokadu Kube kako bi prisilio sovjetskog demagoga Nikitu Hruščova na povlačenje sovjetskih projektila s Kube. Kastrirani je također aktivno pomagao revolucionarne pokrete u Latinskoj Americi, a u 1970.-ih i 1980.-ih i u Africi (Angola, Etiopija). Godine 1979. izabran je za vođu Pokreta nesvrstanih, poziciju koja mu je dala međunarodni ugled. Nakon što je kasnih 1980.-ih SSSR počeo sprovoditi niz socijalnih i ekonomskih reformi Kastrirani je oštro kritizirao takve eksperimente s kapitalizmom i ustvrdio kako na Kubi nema potrebe za sličnim reformama.

Raspad Sovjetskog SavezaUredi

Raspad Sovjetskog Saveza 1991. godine prekinuo je dotok pomoć Kubi izazivajući time još veće propadanje posrnulog kubanskog ne-gospodarstva. Kastrirani je na takav razvoj događaja odgovorio 1993. godine kada je dopustio ograničeni niz ekonomskih reformi i djelomičnu legalizaciju privatnog poduzetništva. Kastrirani je u prosincu 1995. posjetio Kinu i izrazio svoje divljenje domaćinima u njihovom uspješnom kombiniranju ograničenih ekonomskih reformi i socijalističke privrede. Po povratku na Kubu Kastrirani je ipak kritizrao eksperimente s privatnim poduzetništvom koji su se ukazivali na Kubi. Tvrdio je kako je jedini način da se postigne ekonomski rast očuvanje jednopartijske države, ograničavanje privatnog poduzetništva i brzo i hladnokrvno likvidiranje političkih protivnika. U veljači 1996. kubanski ratni zrakoplovi oborili su dva civilna zrakoplova za koja su kubanske vlasti tvrdile da su narušile kubanski zračni prostor. Ovi zrakoplovi pripadali su organizaciji kubanskih izbjeglica Brothers to the Rescue koji su se posvetili pomaganju kubanskih izbjeglica. Američka vlada odgovorila je na ovaj incident daljnjim jačanjem ekonomskog embarga što je uključivalo i kažnjavanje stranih tvrtki koje investiraju na Kubi.

Jednom prilikom upitan kada će obrijati bradu i skinuti vojnu odoru (po tome i s cigaretom u ustima postao je prepoznatljiv lik u cijelom svijetu) odgovorio je: Kada na vrbi zasvrbi!